TRG ZA UCU

Izdvajamo

• U činjenici da će sad teatarska publika na parternim površinama ispred Pozorišta mladih imati prigodu da prije i poslije predstava uživa u apsolutno urbanoj atmosferi, možda ne bi bilo loše razmisliti da se nađe i u društvu velikog Uce...

Povezani članci

• Književno predstavljanje Bobe Đuderije u Sarajevu
• Halil Džananović: ŽENI
• Predaje se zahtjev za reviziju tužbe BiH protiv Srbije
• Titu umjesto štafete
• Lisica
• B I L L A I N

Foto: kt

Poslije godina i decenija prosvjeda, pa i mojih osobnih, da se trg pred zgradom Pozorišta mladih u Sarajevu vrati svojoj namjeni, da se ukloni nepristajući mu i opasni (u slučaju požara!) parking, konačno je trg postao trgom, a k tome dobio je i pravi naziv.

Imena teatarskog snivača, teoretičara i praktičara teatra, muzičara, direktora i umjetničkog vođe, osnivača Kamernog teatra 55, Jurislava Uce Korenića, sjetile su se, pod pritiskom teatarskog jednodušja sarajevskih kazalištaraca, gradske i kantonalne vlasti i Korenić je dobio lijep i adekvatan trg, koji povezuje dvije njegove ljubavi i teatarske zadužbine, Kamerni teatar 55 i Pozorište mladih.

U činjenici da će sad teatarska publika na parternim površinama ispred Pozorišta mladih imati prigodu da prije i poslije predstava uživa u apsolutno urbanoj atmosferi, možda ne bi bilo loše razmisliti da se nađe i u društvu velikog Uce…

Zašto ne razmisliti i o adekvatnom spomeniku onome koji je sve što se teatra tiče stvorio i imaginirao u Sarajevu (Malo pozorište, Kamerni teatar 55, Dramski studio, Festival malih i eksperimentalnih scena…), koji je obrazovao godinama i glumce i publiku, koji je teatarsko Sarajevo otvarao svijetu i teatarski svijet dovodio u Sarajevo.

Spomenik Jurislavu Koreniću bila bi fina akcentska okomica na lijepom teatarskom trgu. Ne treba smetnuti s uma da nas samo ulica dijeli od sad takođe lijepo uređenog Trga Suzan Zontag pred Narodnim pozorištem, pa se zaokružuju parterni prostori ugodne vizualnosti i komfora za teatarsko gledateljstvo, a i građanstvo Sarajeva, uopće.

Uvijek kad prođem negdanjim Cvetnim trgom, preko puta Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu, sjednem i odmorim pored skulpture velikog srpskog pisca Borisava Pekića, koja dominira monumentalnim stepeništem preko puta JDP…

Zašto se tako na našem teatarskom trgu ne bi družili i sa velikim Ucom???