Teška vremena, prijatelju moj…

Povezani članci

• Večeras javno čitanje dramskog teksta Rehnic – Anđeo uništenja na Maloj sceni Doma kulture studentski grad u Beogradu
• Svi su dolazili, samo nje nije bilo
• Autori predstave “O Srđanu”: “Univerzalne istine teško se prihvataju, a jedna od njih je da je neko žrtva iznad svega”
• Premijera plesne predstave SARA-JE-VO na MESS-u
• Boris Buden: Ustaštvo u kulturi sjećanja i kritičkom mišljenju
• Petar Fehir: DOMOVINI

Foto: Flickr

Petar Fehir: Teška vremena, prijatelju moj…

Prije onoga rata, kažu, nismo imali ništa.

“Onda su, kažu, došli Nijemci i uništili sve”

Četerdesete su bile teške godine.

Strepnja i neimaština.

Rat.

Generacija pedesetih, rođena u krizi.

Gradilo se, obnavljalo, dijelilo na bonove i točkice.

Nije se imalo.

Šezdedetih je počela štednja. Stiskalo se.

Sedamdesete su bile lijepe, ali siromašne.

Redukcija, par, nepar.

Reforme, stabilizacija.

Osamdesetih stezanje kaiša. Rasli dugovi.

Devedestih rat.

I mada ponovo nismo imali ništa, “oni” su uništili sve.

Obnavljalo se.

Pa privatiziralo.

Novo se tisućljeće dočekalo u krizi.

Prezaduženo.

I onda je krenulo.

Nizbrdo.

Dug postao ropstvo.

Zadužili i unuke.

Kažu, nikad gore.

Ne bismo valjda ni preživjeli da, u onim “pauzama”,

nismo znali kukati,

od tuge se napiti.

Proslaviti blagdan,

odvesti djecu na more,

skrpiti za neki auto

i ne misliti

na teška vremena.

Prošlost nam je, kažu, bila bogata,

a ni budućnost ne izgleda

puno svjetlije.

Petar Fehir