Svijet mediteranskog kolorita s aromom djetinjstva

Povezani članci

• Sajam fotografije 2013.
• ŠEKSPIROV SONET U TRAPISTIMA
• Refik Hodžić: Trebalo je pobiti puno ljudi i proliti more nevine krvi da se korijeni bratstva i jedinstva do kraja sasijeku
• Saadat Hasan Manto: PODMITITI SVEVIŠNJEG
• Promocija knjige Bože Vreće “Mila”
• Jakob Finci: Original Hagade nije izašao iz muzeja, nego je izlagan faksimil koji je štampao i platio Rabic

Fotografije: S.L.

U GALERIJI CENTRA ZA KULTURU OTVORENA XIII SAMOSTALNA IZLOŽBA MOSTARSKE UMJETNICE ESME ŠABIĆ

Piše: S.L.

Esma Šabić se ovog puta predstavila sa tridesetak radova iz posljednjeg ciklusa naslovljenog „Svijet svjetlosti i sjenki“. Izložba je realizovana u organizaciji Udruženja umjetnika Mostara. O njenim radovima na otvaranju izložbe u galerij i Centra zak ulturu govorio je novinar i publicist Zlatko Serdarević istakavši glavne karakteristike njenog slikarskog otiska. Između ostalog konstatovao je da je umjetnica postala prepoznatljivo ime u likovnom životu Mostara.

„Čime nas u stvari Esma uvjerava da je postala nezaobilazan faktor kreatora posebnog likovnog umjetničkog izraza? Prije svega Esma je kao dugogodišnja umjetnica, koja na autentičan način materijalizuje sve one unutrašnje turbulencije izazvane u interakciji sa pojavnim svijetom, postigla onaj nivo metjea i likovne poetike koji je svrstaje u grupu zrelih umjetnica koja neprakidno istražuje otkivajući skrivene odnosno onostrane svjetove. Ono što odmah možemo registrovati jeste njena bogata paleta karakteristična senzibilnim i strasnim ličnostima, a s druge strane njen je potez – rezak, grčevit, naoko nenadan i u pravilu zakrivljen – nikad pravolinijski. Harmoničnost koloritnog spektra naglašene amplitude upućuje na zaključak da je riječ o umjetnici koja boju osjeća i s njom ponajbolje komunicira. Otud udaljavanje od figuralnog i inklinacija ka apstrakciji u čijoj dubini se mogu razaznati elementi onostrane storije-refleksno opečaćene kao trag doživljaja, akcentirao je Serdarević dodajući da je njena „stvaralačaka mašta uistinu toliko zanimljiva i osebujna da kod posmatrača pobuđuje interakciju“.

Ova umjetnica uspijeva preko ritmičnosti boja, njihovog odnosa i maštovitih poteza uvesti posjetioce u svoj svijet. Kroz komparaciju slika sa prethodne i ove izložbe mogu se sagledati izvjesni pomaci ne samo u kvalitativnom smislu i tematskoj razuđenosti, nego i u problemu riješavanja likovnog problema ali ne toliko značajne da bi mogli govoriti o novom  ciklusu.

„Umjetnica kao da se ne želi udaljiti od svog zavičaja jer ovo su refleksije na djetinjstvo koje je provela u hercegovačkom kršu iz kojeg za jarkih ljeta isijava džemra, onaj vreli zrak koji trepereći uzlazi sa užarenog kamenjara optočenog lišajevima. Nema  u ovim djelima  transformacije u nekom širem smislu, ali ipak postoji jer se ponegdje vješto krije, a blago nazire realitet. Lirske fantazije se odvijaju u kontinuitetu a poetska asocijatiovnost umjetnice tvori djela snažnog svjetlosnog fluksa. Možemo ustvrditi da je sva ova postavka u stvari muzika mediteranskog krajolika sa svim bogatstvima-zvučnim, armoatičnim, vizuelnim, ustvrdio je Zlatko Serdarević.

U ukusno dizajniranom katalogu koji prati ovu postavku  književnik Dragan Marijanović je između ostalog napisao: „Esma sebe ne doživljava kao umjetnicu, više se doima kao katalikzator koloritne humske energije, središnjih mediteranskih svjetlosnih tangenti koje to južno područje označavaju bojama kao rijetko koje drugo. Na tom putu između Neba i Zemlje, umjetnici likovnjaci sačekuju svjetlo, mirise, zvuke i uzdajući se u vlastito povoljno kreativno i emotivno stanje, apsorbiraju kontekst i prenose ga na platno. I Esma je među njima.“

Ova umjetnica je vrlo čest  učesnik likovnih kolonija na kojima se stiču dragocjena iskustva. Učestvovala je u radu kolonija u Međugorju, Požarevcu, Leposaviću, Sorkoyu (Turska),  Pljevljima, Sutomoru, Podgradecu (Albanija),  Budvi, Herceg Novom,  Novom Sadu, Gostivaru, Kragujevcu, Šabcu, Trebinju, Brčkom, Prilipcu,  Kragujevcu, Zlatiboru, Srebreniku, Kumanovu…Pored trinaest samostalnih uzela je u češće na osam kolektivnih izložbi. „Pred Esminim bojama nisam kadar progovoriti, rime su iz pjesme Admirala Mahića posvećene ovoj umjetnici.