Suzana Sekulović Kadirić: RUŽA U SNIJEGU

Povezani članci

• Održana promocija knjige Nerzuka Ćurka “Rasprava o miru i nasilju (geo)politika rata-(geo)politika mira-studij mira”
• Boža zvani Pub
• ‘Nisu rekli da nema glave’: Priča srebreničke majke
• Collegium artisticum: Selektivna tematska izložba “PRANJE MOZGA – BRAINWASH” od 19.7. do 8.8.2023.
• (JUGO)NOSTALGIČAR
• Populizam i nacionalizam – kao karike u očuvanju Dodikove vlasti

RUŽA U SNIJEGU

Kad u moje oči spustiš
toplinu tvojih zraka
nestaje sva tama noći,
a svjetlost postaje jača od svakog mraka.

Zora na istoku se rudi,
uzdah postaje blizak i znan,
toplina u grudima se budi,
osjećam i shvatim da nisam više sama, da nisi više sam.

Nestaje tama što noć je nosi
i tegoba ona što srce je stisla,
ljubav snažno mržnji prkosi,
a čuda na zemlji ima trista.

U snijegu ruža raste
rukama tvojim donešena
i svi koji ćutnjom lagaše
postadoše iznenada samo magla, vjetrom odnešena.

U rukama tvojim bijah
na brijeg i na padinu zorom prenešena
dok si tiho izustio samo: ” Jah,”
ostah mirno ležeći zanesena.

U šumi zastadoše i srne začuđene,
osluškujući spokojstvo naše blizine,
okružene hladnoćom zime ledene,
plesale su na potoku poput tri virtuozne balerine.

Šapnuh tiho: “Samo voli, samo snivaj,”
I rekoh još ti lagano, dok ležao si pored mene:
“Magiju životne tajne otkrivaj
i ne daj da ti na srce padnu tamne sjene.”

Pogledaj u rijeku,
ona tajnu svoju krije
i kad brzaci poteku
samo hrabar s njom boriti se smije.

Skupih se ponovo u tvoj dlan,
ruke mi tvoje srce obujmiše,
vidjeh ružu u snijegu taj dan
kako raste ka suncu i slobodno diše.

Spokoj i mir obuzeše nam tijela,
pogledah u nebo plavo i duboko,
na obroncima krajolika bijaše sve čisto i bijelo,
a zračak sunca obasjavao je tvoje oko.

Gledao si trag u snijegu,
kao da prošlost te je stigla,
al’ znao si da nema spasa u bijegu,
ma, dušo, pogledaj, i ruža u snijegu sad svoju glavu je digla.

Na obronku snijeg osta,
suza jedna skotrlja se niz lice,
iznad tihog krajolika bijaše bola dosta,
al’ s proljeća uvijek vraćaju se ptice.

U rukama ti ljubav,
nježno gledaš ružu u snijegu,
tijelom širi se novi ritam, novi damar,
a mir i sloboda na tvom su stijegu.

U srcu ti vidim sve pređene stope,
ponekad se samo malo čudim,
al` stojim i gledam sve staze uz koje se tvoja noga pope,
uz tebe lježem, uz tebe se budim.

Skupim se i na dlan ti legnem,
srna u šumi zastane malo,
čvrsto te uz sebe stegnem
i ne dam da te bol dotakne nimalo.

U snijegu ružu gledaš
dok ti moje srce po kapljicu ljubavi svaki dan doda,
nestaje sve na šta si mislio maločas,
a ostaju smo riječi:
Tišina
Mir
Ljubav
Sloboda…….

Suzana Sekulović Kadirić