SUVREMENI KOMEDIJSKI SPLIN

Povezani članci

• Svetlana Broz dobitnica prestižne nagrade Univerziteta Tufts
• Sa prošlošću smo se suočili, u miru čekamo, spremni da je ponovimo
• Predstava “Novo doba” osvojila dvije nagrade u Banjoj Luci
• MILENA RUDEŽ: NAŠA POEZIJA SE NE BAVI “UVRTANJEM SOPSTVENOG PUPKA”!
• Pavle Stanišić: Za slobodu
• Srednjovekovna filozofija

O glumi Milene Saše Selenić

Glumica Milena Selenić nikada, bar da je to bilo formalno i službeno isticano, nije nosila oreol prvakinje u Narodnom pozorištu Mostar. A stvarnosno, dok sam kao mlad gledatelj nazočio predstavama ovoga kazališta nisam, u ženskom personažu, uz tragetkinju Veru Pregarc zabilježio postojaniju gestiku i ukupan artistički habitus, u ženskom ansamblu.

Milena Saša Selenić nosila je sobom suvremeni, a opet neki izvoran, nepatvoreni glumački splin.

Iz svojevrsne glumačke postojbine, kakvom zaista smatram srpsku glumačku domaju, Selenićeva je mostarskom kazališnom ansamblu davala jedan rafinirani komički melanž, jednu boju komedijskog, koju kada bismo je i danas rekreirali ona ne bi zaostajala za aktualnom teatarski rafiniranom komikom.

Niti jedan od suvremenih komičara, izuzimajući najvećeg među velikim, Zorana Radmilovića, nije već na prvi (svaki!!!) izlazak na pozornicu dobivao obvezatni uvodni pljesak, kako je to trijumfalno od publike prihodovala Saša Selenić.

Selenićeva je i onda kada sam gledao neutralne i redateljski neartikulirane koncepte uspjevala i nadomještati sve ono što tvorci cjeline nisu uspjevali uspostaviti kao relevantan artistički kompozit.

Svojedobno u Krmećem kasu Ace Popovića Saša Selenić je emanirala komičku energiju, koja je s jedne strane bila folklornog inspirativa, a s druge pak strane, njen energat je bio farsično-grotesknog karaktera, dakle Selenićeva je u ovoj ne pretjerano pretencioznoj, ali odlično igranoj predstavi redatelja Dušana Rodića, jarko eksponirala svoj artistički vjeruju.

Uistinu rasni komički glumački talenat i potencijal demonstrirala je Selenićeva na mostarskoj kazališnoj sceni i jednom rasnom Gospođom ministarkom.

Živka ministarka Milene Selenić je bila ubjedljiva u mjeri njenog sjajnog uvjerenja u tačan izbor komičkih valera koji su scenski bili superiorni u mjeri tadanje, a kako vrijeme odmiče, sve sam sigurniji i sadašnje suvremenosti.

Nakon napuštanja mostarske pozornice iza Milene Selenić je uz skor odličnih uloga pretežito komičkog repertoara ostala golema praznina, koju mlađe koleginice nikada nisu uspjele do kraja popuniti. Mala i nedostatna kritičko-teatrološka literatura toga vremena nije čak uspjela pobilježiti niti kroz kroki zapise sav rasni talenat, a kamoli do kraja rasvijetliti glumačko biće i sve derivate njenog bujnog talenta.