STOJANOVIĆEV OMAŽ MATVEJEVIĆU

Povezani članci

• Seneka: ~ Rasprava o blaženom životu / Besede ~
• Izložba u Počitelju: Fikret Libovac, Mensud Kečo
• Goran Sarić: PutoVis (4)
• PETROVCI
• Plima iz Ulcinja i Buybook iz Sarajeva objavili novi roman Vladimira Vojinovića “Ne budi je”
• Premijera filma Alaina Resnaisa Cannes 2012

Nakon gledanja kratkog filma „Predrag Matvejević – neustrašiva prepiska“

U trenucima kada smo se suočavali sa bolnom stvarnošću, sa viješću da više među živima nema književnika Predraga Matvejevića gledao sam kratki film Predrag Matvejević – neustrašiva prepiska.

I jučer bih, da sam ga vidio, i sutra će ovaj odlični kratki film režisera Lazara Stojanovića i snimatelja Gorana Hadžića biti stvarni biljur, prvo u produkciji NVO Gariwo, a potom u umjetnosti Jugoslavije.

Da, Jugoslavije, jer se glavni lik filma do zadnjeg dana kleo u zajedničku nam domovinu – Jugoslaviju.

Ovo je film o svjetskom piscu, izvanvremenom intelektualcu i čovjeku nepristajanja i antikonformizma.

U tek nekoliko pačetvorina mondrijanovske strukture režiser Lazar Stojanović mudro je sačinio filmski omaž za jednu ljudsku neustrašivost u zlim vremenima, za čovjeka okomice u vremenima povijenih kralježnica.

Glazbenim lajtmotivom dramaturški fundirajući svoju storiju matvejevićijanu – motivom Emine u klavirskoj izvedbi samog Matvejevića, Stojanović je dobio ne lirski fon kako bi se to očekivalo?! Dapače, dobio je ozbiljnu, pa pomalo i oporu liriku na koju itekako dobro idu svjedočanstva Nadežde Čačinović, Zorana Pusića, čudesne i dobronamjerne Matvejevićeve supruge Mirjane, Žarka Puhovskog i Stjepana Mesića.

Zvuče ti medaljoni – priče o Matvejeviću, s jedne strane, kao priče o moralnosti i rigorozi; kako do te rigoroze doći, a s druge strane, kao umjetnički ubjedljivi rezultati scenarističkog i redateljskog poniranja u ono što je suštinska ljudska angažiranost velikog pisca, europejca, ali i čovjeka koji nikada nije poricao svoje mostarske korijene i vezanost za svoju jedinu domovinu Jugoslaviju.