Sten Vit: SUĐENJE SREĆI

Povezani članci

• Protiv Šešeljevih bljuvotina: Ko je Marija Crnobori
• Neka nam živi naša lijepa domovina, Bosna i Hercegovina!
• FLEKA NA PJESNIKOVOM PORTRETU!?
• Novi dokumentarni serijal ‘Moskva – Balkan’ autorice Elme Kazagić
• Mostarski književnici pokreću portal za književnost i kulturu – Strane.ba
• Muzej njemačke carine

Foto: Flickr

 

Sten Vit

SUĐENJE SREĆI

 

Ti, što si već bio sretan, na stranu!

Za svaku godinu sreće – po sto!

Nek pristupe oni što ne znaju kako

mirišu dijete, žena i krov.

 

I prijatelja si imao? I za njega daj!

Ovdje se, druže, za sve dobro plaća.

Samo su oni što ne znaju za to

lišeni ovih daća.

 

I dom si imao!? Svoj kutak znači!

I vatru što s večeri toplo pucketa?

Ti, dakle, znaš za objed u dvoje

i tajna što je stola i kreveta.

 

I djecu, kažeš!? Još dodatnih sto

za svako od njih posebno plati!

Ti zbog njih možeš živjeti duže

od onih za koje neće znati.

 

I pjesmu si imao?! Čaroliju riječi!?

Za jedno biće previše to je!

Nek pristupe oni što ne znaju što je

taj slad što dušu pjenika liječi!

 

I san si imao!? Još više si htio!?

I spokojan život?  Stotku još daj!

Na redu su oni što ne znaju kako

blaži toplina i smješak i sjaj.

 

I ljubav si imao!? Za nju još duplo!

Taj osjećaj, kažu, najviše vrijedi.

Sto tuga kazne i besanih noći

dok ne isčezne, ne izblijedi.

 

Ovaj sud sreći milostiv nije,

al pravedan za sve on će biti,

jer sreće je malo i nitko je neće

za se zadržati, od njega skriti.

 

Na obranu ovdje prava nemaš.

Tuga nek bude za te kazna!

Java i san nek budu ti jedno,

duša nek bude slaba, prazna.

U redu, sude, ne niječem ništa,

priznajem, bilo je upravo tako,

al ljubav i vjeru nikakvom kaznom

uzeti neće biti vam lako.

 

Sreću, što imah je, u sebi nosim

i od tog se može živjeti sna…

i kad me ne bude, u nekom će dragom,

vratit se moja sreća sva.

 

(prijevod: Petar Fehir)