Stavak o sjedobradom iz Jasne Poljane

Povezani članci

• ZAŠTO SAM PREKRŠIO VLASTITO PRAVILO
• Otvaranje izložbe Jelene Jaćimović “ArchiWar: Priče i sećanja o genocidu u Srebrenici”
• Klub knjige na engleskom jeziku „Bookworm“ iz Tuzle vam preporučuje…
• Portret zločinca u zrelosti
• PLJ17 poziva na otvaranje izložbe “Kao malo vode na dlanu”
• Večeras prva Pechakucha night u Art kinu Kriterion

Kakav bi bio svijet bez Tolstoja?

On daje primjer viteštva na bojišnici riječi. Zaslužuje najveći čin i sva raspoloživa odličja. On ljubi prirodu, ljude, slobodu izbora, sljubljenost s raslinjem i ljudskom zajednicom. Obožava svoju majku, hraniteljicu Anime, srce mu se kida kad napušta rodni dom. Nije lijep, pati za ljepotom cijeloga života. Od uspomena stvara svoje kumire. Piše perom stotine tabaka, stvara karaktere čvršće od mramora, razumije žensku dušu bolje od popa i psihijatra zajedno. JASNOĆA uma, blistavost koja ga resi, bit će jednom pomračena, no do tada će drugima posvijetliti obilato i štedro.

Postiđuje svijet svojom skromnošću, jedan rođeni plemić. Kosi livadu sa svojim mužicima i težacima, jede iz zajedničke zdjele, spava u tvrdoj postelji, oblači seljačko sukno, ali u duhu živi u najvećem gospodstvu. Dijeli svoje imanje, pati od ispada ženine ljubomore, bježi od kuće, smrzava se na putu. Ostavlja za sobom tako širok trag, da se stotinu drugih tragova ne vide od otisaka njegovih potplata.

Ako uđemo u korice njegovih knjiga, na životnom smo dobitku, nešto je već trajno promijenjeno u našoj strukturi. On uzdiže u nama naše TOLSTOJANSTVO.