SREMAC DVOSTRUKOM OPTIKOM SUVREMEN!

Povezani članci

• Levica, desnica, centralno
• Stranka koja je zaslužila nestati
• Andy Warhol, kralj pop arta
• Umro je Slavko Goldstein, veliki hrvatski izdavač i publicist: Nepravdu je bolje podnositi nego je činiti
• Šemsudin Gegić: Sjajna svečanost premijere filma “U borbi pleši” u San Franciscu
• Uloga odmerenosti u opštoj kakofoniji

foto: Narodno pozorište Niš

Dušan Kovačević „Limunacija“, režija Nebojša Bradić, Narodno pozorište, Niš

Pripovjetka Stevana Sremca Limunacija u selu poslužila je velikom srpskom dramskom piscu Dušanu Kovačeviću da stvori tragikomedijski tekst Limunacija. Tamno-tmasta značenja ovog, suvremenim asocijacijama prebogatog teksta redatelj Nebojša Bradić isticao je, podcrtavao i pojačavao u vlastitoj viziji Limunacije. Odnos prostog populusa i vlasti dat je u niškoj, Bradićevoj predstavi kroz stilski, od početka do kraja predstave ujednačenu groteskalnu komičnost…

Taraba i korpice kao zorno simbolski elementi scenografu Nebojši Bradiću omogućuju široku i širinski i dubinski diljem praktično prazne pozornice, orkestraciju temeljnih tema i motiva predstave. Bradić je tragigroteskalni pogled na Srbiju Sremčevog doba, koje se, nažalost, ne razlikuje mnogo od današnjeg, o čemu studiozno svjedoče i Radomir Konstantinović i Latinka Perović iz komplementarnih kutova: kulturologijskog i povjesno-sociologijskog.

Pobjedu svog redateljskog nauma Nebojša Bradić ostvaruje koncipiranjem mnogoljudnog ansambla – personaža kao svojevrsnog antičkog kora.

Iako kod Kovačevićevog dramskog pozicioniranja narod skoro da i ne govori, u predstavi Nebojša Bradić korski interpretira čak i didaskalije!

Katarina Mitić, Uroš Milojević, Katarina Arsić, Dejan Gocić, posebno u sceni produženih ruku, krećući se stalno, na neki način kljakavi, bezubi u stadu, možda je tačnije reći u krdu, ostavljaju utisak naroda višestruko izrabljivanog od bezdušne vlasti.

Stilska ujednačenost igre svih članova niškog ansambla zasluga je precizne Bradićeve redateljske ruke. U igru Dejana Cicmilovića redatelj je više nego spretno unio čvrsti gest kojim ovaj glumac ostvaruje lik učitelja sa svim njegovim utopijskim vizijama. Njegova želja da prosvjetli žitelje Prudelja rasipa se kao balon od sapunice; Ćir Đorđa Aleksandar Mihailović donosi tanano razrađenom teatralnošću…

Inače, uz komplimente cijelom ansamblu za efektan i protagonizam i antagonizam, ističe se završna scena nevjerojatne asocijacije na Šekspirovog Lira, u kojoj glavni lik s povezom na očima šeta, a ustvari tipični antagonist tragično, donkihotski ne odstupa od svojih namjera za promjenama društva i pojedinaca u njemu. Tako je to. Pojedinci kroz povijest, nasuprot vladajućoj struji, pokušavaju društvo voditi boljitku…

I Kovačević i Bradić približili su Limunaciju našoj suvremenosti!