ENG
ZAGREBAČKI SALON/
Naslovljen je sa “Bez anestezije”. Izlaže 30 umjetnika. Zagrebački salon je nacionalna izložba suvremenog stvaralaštva na polju vizualnih umjetnosti, dizajna i arhitekture. To je jedna od najtradicionalnijih takvih domaćih manifestacija koja je osnovana 1965. odlukom Skupštine Grada Zagreba. Od 1975. na izložbi se u trijenalnom ritmu izmjenjuju različite likovne discipline. Ovogodišnje izdanje posvećeno je vizualnim umjetnostima, a organizator je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU).
Slovenski autori
“Bez anestezije” je naziv kustoske koncepcije Branke Benčić i Tevža Logara, oni su osmislili izložbu u koju su se kasnije udjenuli izlagači. Kako uvodno objašnjavaju, njihova koncepcija “polazi od nekoliko pretpostavki i interesa, koje pokušava okupiti u okviru izložbe koja se formira kao postojeći i prepoznatljiv zadani format salona, s namjerom da predstavi recentnu umjetničku produkciju i razmotri kontekste unutar kojih umjetnici djeluju. Razmatrajući pozadinu i perspektive zagrebačkog salona, kustoski prijedlog formira se kaleidoskopski, kao refleksija mnogostrukih perspektiva i pozicija”, napisali su.
U objašnjenju pozivaju se na dvojicu preminulih slovenskih autora, nekadašnjeg kustosa ljubljanske Moderne galerije, povjesničara i pisca Igora Zabela (1958-2005) koji je prije dvadeset godina osmislio 33. izdanje Zagrebačkog salona pod nazivom “City scapes” (engl. gradski prizori), te pjesnika, esejista, sociologa kulture i sveučilišnog profesora Aleša Debeljaka (1961-2016), naziv izložbe “Bez anestezije” inspiriran je istoimenom pjesmom ovog autora. Prema objašnjenju, izložba je na neki način i posveta Debeljaku.
Autori koncepta izložbe Benčić i Logar pojašnjavaju da u svjetlu razmišljanja Zabela o izložbi kao strategiji, izložba je globalna ideja, značajan niz procedura i pristupa koji osigurava da pravi gledatelj vidi umjetnički rad na pravi način. U tom kontekstu, njihov izložbeni projekt “Bez anestezije” ne bavi se općim problemima izlaganja, već promišlja relacije koje se stvaraju između umjetničkog djela, institucija i publike. “Autor, rad, kustos, prostor, publika i institucije nisu apstraktni entiteti, već su određeni ideološkim, političkim, klasnim, seksualnim, jezičnim i drugim čimbenicima i njihovim kontradikcijama, umjetničko djelo uvijek je svojevrstan način upoznavanja života našeg okruženja reflektiranog kroz različite fenomene koji okružuju umjetnika. Bez anestezije je zbog toga na neki način poziv društvenom angažmanu koji se treba usidriti u pitanja geo-politike, rodnog identiteta, integracije ekonomije i drugih društvenih struktura”, navode.
ZAGREBAČKI SALON/
Uz pojašnjenje da se izložba “formalno razvija s jedne strane kao generacijski projekt, okuplja radove mahom hrvatskih umjetnika koje pozicionira u dijalog s generacijski bliskim umjetnicima iz kulturnog prostora bivše SFRJ, te međunarodnog konteksta, pronalazeći, labave ili udaljene veze i odnose. Salon tako reflektira tradiciju Zagreba kao mjesta koje je od 60-ih godina bilo upisano u međunarodni kontekst, kao mjesto susreta umjetnika, kritičara, institucija”. Izložbu su zamislili “kao prostor bez oštrih rubova”, a kako zamisao izgleda u praksi, moći će se ocjenjivati gotovo mjesec i pol.
Benčić je nezavisna kustosica i povjesničarka umjetnosti iz Rijeke koja je po pozivu iz Ministarstva kulture RH, među ostalim, bila kustosica hrvatskog paviljona na 57. bijenalu u Veneciji 2017, a Logar, koji trenutno živi u Rijeci, bivši je umjetnički direktor galerije ljubljanskog ŠKUC-a od 2009. do 2013, kada je bio i kustos slovenskog paviljona na 55. bijenalu u Veneciji. Na izložbi svoja djela predstavljaju: Marija Ančić, Željka Blaškić AKA Gita Blak, Ben Cain, Jasmina Cibic, Nemanja Cvijanović, Karla Čurčinski, Matija Debeljuh, Igor Eškinja, Fokus Grupa, Martina Grlić, Igor Grubić, Tina Gverović, Siniša Ilić, Paulina Jazvić, Jelena Jureša, Petar Katavić, Kristina Marić, Ines Matijević, Damir Očko, Petra Orbanić, Jelena Petric, Renata Poljak, Viktor Popović, Jasenko Rasol, Lala Raščić (rođena Sarajka, nagrađivana i vrlo cijenjena), Davor Sanvincenti, Marko Tadić, Nora Turato i Katarina Zdjelar.
ZAGREBAČKI SALON/
S druge strane
Prema objašnjenju autora koncepcije, izložba je na neki način i posveta Alešu Debeljaku i njegovom intelektualnom angažmanu. Podsjetimo ovdje da je Debeljak u svojim izjavama isticao “pripadam među nekoliko privilegiranih generacija rođenih i odraslih u Jugoslaviji”, njegova knjiga “Balkansko brvno” ima podnaslov “eseji o književnosti jugoslavenske Atlantide”.
Aleš Debeljak
U okviru 54. zagrebačkog salona u galeriji Proširenih medija, također u Meštrovićevom paviljonu, održava se izložba nagrađenih autora 51. zagrebačkog salona: Vlasta Žanić i Goran Škofić “S druge strane”. Škofić i Žanić su za svoje radove “Na plaži”, odnosno “Pravo glasa” tada ravnopravno osvojili Grand Prix, a sada se predstavljaju zajedničkim radom performansom na dan otvorenja koji će se, sve dok traje izložba, moći pogledati u formi videozapisa kao dio multimedijalne instalacije.
