SARAJEVO 11.541

Povezani članci

• LJUDI, PA JE LI OVO MOGUĆE!
• Parfem, rasizam i ostale evropske vrijednosti
• Zagrepčanko, paorski sam sin…
• LET 3 – UMJETNICI PAK BLIŽI BOGU NEGO FRATAR
• Mostovi kulture: SEVDAH NA NORVEŠKI NAČIN
• Nedim Fejzić: Pohod na Beč

Stajao sam ukočen, gledajući crvenu liniju koja djeli pakao od raja, koja djeli moj grad na pola. Zaželio sam da sjednem na jednu od krvavo obojenih stolica i da konačno svršim sa svime. Šta god da uradim, šta god bih kazao, tebi ja ne predstavljam ništa, mene nema u tvojim noćnim šetnjama, mene nema u tvojim snovima, ja kao da uopšte nikada u tvojoj blizini nisam postojao.

Počela je da pada kiša, konačno je lavina pokrenula oblake jer sramota me je bilo da urličem dok drugi ljudi ipak nekako pokušavaju da zadrže svoje suze. Kiša je došla kao sloboda mojoj duši, mogao sam sada drugima da glumim da rijeke koje teku iz mojih tamnih očiju su samo trag kapljica, bogom danih.

Danas je jedan depresivan i vrlo tužan dan, 11.541 ubijenih Sarajlija sjedi negdje na nebu, raju, džennetu, kao žrtva ničim izazvane i nepotrebne lavine ubijanja. Možda i moj rođak koji je izgubio svoj mladi život u 21. godini mi maše odozgo i govori da je vrijeme da te prebolim jer u protivnom imam od njega na račun boga prvu kartu za raj. Ustvari ja neću ni ići u raj jer tamo idu kako kažu svete knjige samo oni koji vjeruju u onog koji svima diriguje. Ne vjerujem u njega, vjerujem samo u tebe.

Svebor Delić