Rif Tišine
Povezani članci
Okružen knjigama kao mrtvom stražom
Prizivam duh starogrčkog učitelja vatre
On će mi reći zašto ono što jeste
Istovremeno i nije,
Zašto sam odjednom star i mlad
I živ i mrtav i da li je svemir
Veliki crni nakovanj na kome
Bog vatre kuje zvezde,
Mnogo pitaš – odgovori mi
Iza leđa.
Bdi samnom u tišini
Ovu zimsku noć,
Naloži furunu kao da ćeš da pokreneš
Lokomotivu kroz vreme
I mi ćemo iz ove sobe kao iz vagona
Posmatrati poput dva oka u glavi komete
Nebeska tela kako se roje
I zuje kao pčele u košnici.
Neće te ubosti, mi smo odjednom
I Ispred i iza njih i u njima,
Hoću nazad, šapnuh, ako je sve krug
Onda mogu kući, gledajući u plamen
Svog ognjišta da vidim
Kako se početak i kraj sudaraju
Kao igla i prstenovi ploče
Ovog prastarog gramofona od vatre,
Zatvori oči i slušaj,
Neka te njegova muzika greje, reče i nestade
Zoran Nedeljković (izbor iz zbirke poezije Rif tišine)