ENG
REŽIRAO I PISAO JE TAČNO!
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Esej sjećanja
Piše: Gradimir Gojer
Po dolasku u Sarajevo na studij komparativistike i kasnije, kazališne režije, jedan od prvih ljudi kojeg sam upoznao, a koji će mi biti značajnim živim svjetonazorom do mojih sadašnjih zrelih godina je svakako redatelj, dramaturg i teatrolog Josip Lešić.
Lešić je bio doktor teatrologijske znanosti, ali u svome ne predugom životu bio je uspješan i kao pjesnik i pisac romansiranih životopisa…
Ipak, kao pedagog, redatelj i teatrolog ostavio je najdublju brazdu u teatarskom i kulturnom životu Sarajeva. Kao redatelj bio je angažiran u svim bh. profesionalnim teatarskim kućama, ali respektabilan je i redateljski opus koji je ostavio van granica BiH na scenama Zrenjanina, Kragujevca, gdje je i upravnikovao, Novog Sada, Sombora, Cetinja… Lešić je ipak, iako je radio i u Narodnom pozorištu i u Pozorištu mladih Sarajevo, u gradu na Miljacki najviše, ali i najuspješnije djelovao u Kamernom teatru 55. Njegove režije Srebrenog užeta, Đorđa Lebovića, Psa koji pjeva Miodraga Žalice, pa ponovo Lebovićeve Usamljene gomile, Jovanovićevog Jeste li vi napisali moj roman, Žalicinih Zagrljenika, Bulgakovljevog Zojkinog stana, datumi su u povjesti Kamernog teatra 55, a godine u kojima je Josip Lešić obnašao dužnost dramaturga i umjetničkog direktora kuće u ulici Maršala Tita bile su iznimno uspješne, po mnogo čemu prekretničke i revolucionarne…
Tih godina, kojima sam i sam za studentskih dana bio svjedokom, Lešić u finoj stvaralačkoj i rukovodnoj konkordiji sa direktorom Miroslavom Avramom u Sarajevo dovodi prestižna redateljska imena iz regiona: Žarka Petana, Miroslava Belovića, Matu Miloševića, Toma Durbešića, Slavenka Saletovića…To su trenuci i gostovanja velikih glumačkih imena poput Maje Dimitrijević – Belović, ali i pravljenja iznimno ozbiljnog, fahovski potentnog ansambla; jačanja Dramskog studija kao svojevrsne preteče Akademije scenskih umjetnosti i prvih plodova rada toga glumačkog učilišta, koji su debitantske uloge ostvarivali upravo na pozornici Kamernog teatra 55.
Kako je Josip Lešić bio redateljski vezan za, tada neobično snažno, mostarsko Narodno pozorište pod vođstvom Safeta Ćišića, moglo bi se kazati da se upravo u arkadijskim prostorima, književnom i teatarskom ozračju bogate mostarske tradicije začinju i dvije iznimno značajne knjige Josipa Lešića: Grad opsjednut pozorištem – kazališna povjesnica Mostara i knjiga – romansirani životopis stožerne figure mostarske književnosti, velikog Alekse Šantića, a što će kasnije biti literarnim poticajem za televizijsku seriju redatelja Aleksandra Jevđevića o velikom pjesniku.
Za režije Direnmatove drame Posjeta stare dame Josip Lešić je nagrađen Četrnaestofebruarskom nagradom grada Mostara.
Lešić je bio i ostao najznačajniji povjesničar teatra u BiH, a knjiga Pozorišni život Sarajeva za vrijeme austrougarske uprave donijela mu je Dvadesetsedmojulsku nagradu SR BiH.
Lešić je autorom monografskih storija za Narodno pozorište Bosanske krajine iz Banja Luke, Narodno pozorište Tuzla, Narodno pozorište Zenica (danas Bosansko narodno pozorište).
Teatrologijski eseji, članci, studije, poput one Svjetlo i zvuk u dramama Miroslava Krleže, do danas su neprevaziđeni u bh. teatrologiji. Posljednjih godina pred agresiju na BiH profesor doktor Josip Lešić intenzivno se bavio fenomenom Branislava Nušića, a osobito fenomenom smijeha koje su njegove komedije producirale, dok je redateljski oblikovao značajne predatave po tekstovima najuspješnijeg jugoslavenskog komediografa u Banja Luci i Narodnom pozorištu Sarajevo.
Josip Lešić je odgojio i prvu generaciju školovanih redatelja poslije Drugog svjetskog ratu u BiH (Vuk Janjić, Ademir Kenović, Gradimir Gojer, Faruk Sokolović…), te pomogao doškolovavanju niza uspješnih redatelja tada prestižne Televizije Sarajevo (Milašević, Mehmedović…).
U prvim režijskim klasama koje je vodio Josip Lešić dodatna neophodna znanja je sticao i poznati bh. filmski redatelj Bata Čengić.
Vrlo uspješan period djelovanja Festivala malih i eksperimnetalnih scena bio je pod vođstvom ovog redatelja, jednako kao i jedan period rada Bosna filma, kada je ovom institucijom u umjetničkom smislu upravljao Josip Lešić. Lešić je u redateljskom smislu, kroz svoju preciznu poetiku tvorbe cjeline rijetko tačno čitao dramske partiture, kao što je analitično, nadahnuto ispisivao istine u svojim teatrologijskim i književnim radnjama. Bio je vojnik istine, obrazovan u realističnom maniru poslije Drugog svjetskog rata, pod ozbiljnim utjecajem MHAT-a.
Nestankom sa životne, teatarske i književne scene ovoga značajnog poslenika boginja Talije i Melpomene ostala je ogromna praznina, prije svega u prostorima teatrologije i povjesti teatra, gdje do dana današnjeg nema doličnih i dosljednih nastavljača Lešićevog serioznog teatarskog, teatrologijskog i književnog rada.
Autor/ica 👤tačno.net
