REDATELJ: TEATARSKI OSNIVAČ SVEGA POSTOJEĆEG U SARAJEVU

Povezani članci

• Dead or Alive: Fan the Flame (Part 2): The Resurrection – Znoj na podijumu za igru
• Komemoracija za Matijanića i pogreb u četvrtak u Splitu
• SUBKULTURA ANTE PORTAS
• U prosincu dvije izvedbe hit predstave “Identitluk” u Mostaru
• Topli, nežni, stameni cunami
• Amir Brka: METAFIZIČKI PUTNIK aBosanac+Pas

Ili eksperimetator, organizator i fundator…

 Piše: Gradimir Gojer

Dolazak Jurislava – Uce Korenića u sarajevsku teatarsku sredinu može se zasigurno smatrati povjesnim razdobljem u razvoju teatarske, ali jednako i glazbene kulture kod nas! Korenić je bio apsolutno autentičan stvaralac. Široke umjetničke izobrazbe, i kao glazbenik i kao redatelj, u sarajevsku umjetničku sredinu, do tada prilično neosvještenu, orijentiranu isključivo velikoscenskim izvedbama na pozornici Narodnog pozorišta, unio je duh maloscenskog istraživanja i eksperimenta.

Osnivajući sa skupinom glumaca sklonih traganju i svakovrsnom eksperimentiranju tadašnje Malo pozorište, današnji Kamerni teatar 55, Jurislav Korenić je postao fundatorom maloscenske kazališne logike i u nekadašnjoj Jugoslaviji, a ne samo u BiH. Nakon osnivanja manjeg i mlađeg sarajevskog kazališta pojavljuju se i Oder 57, u Ljubljani, Teatar ITD u Zagrebu, Detski teatar u Skoplju, Atelje 212 u Beogradu, male kazališne scene pri narodnim pozorištima u Mostaru (Studio 64), Banja Luci, Zenici i Tuzli.

Korenić je vrlo brzo uočavajući da se virus maloscenskog izraza širi stvorio i Festival malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije, koji će kasnije postati Festival MES. Ovaj Festival se postepeno udaljavao, i u produkcijiskom i u umjetničkom smislu od formatiranja na način Jurislava Korenića.

Po svemu renesansna osobnost u našoj umjetnosti, Korenić pokreće sarajevsko lutkarstvo do tada potpuno neznanim putovima, vodeći sarajevske lutkarske čarobnjake prema europskim tekovinama u ovoj kazališnoj vrsti. Današnje zgrade Pozorišta mladih u Sarajevu ne bi bilo da upornost, entuzijazam i strast Jurislava Korenića nisu bile, kazao bih, s argumentima, gotovo bezgranične! Ipak, i pored angažiranja u Operi Narodnog pozorišta Sarajevo (teatarsku i životnu scenu Korenić je napustio kao dramaturg Opere Narodnog pozorišta!) i direktorovanja u Pozorištu lutaka, Malom pozorištu i Festivalu malih scena Jurislav Korenić je, vrednosno gledajući, umjetnost teatarske režije u BiH najprije obogatio u predjelima glazbenog teatra i njemu komplementarnih teatarskih žanrova.

Sam Korenić, kao lucidan glazbenik, redateljske radnje je otpočinjao i tvorački koncipirao uz glasovir! Redateljski štapić i redateljski stol zamenjivao je glasovirom tražeći da ansambl predstave, na prvim pokusima, obvezatno sjedi ili stoji uz glasovir! Postavljajući buduću predstavu precizno ritamski, Korenić je uspjevao da relativno brzo postigne punoću tetarske game tog komada.

Formirajući ansambl Malog pozorišta, po svom teatarskom ukusu i vlastitoj poetici, Jurislav Korenić je dio strasnika svoga teatra pronašao među glumcima Narodnog pozorišta Sarajevo, sklonim traganju, a dio ansambla je doveo (na primjer: iz Osijeka je u Sarajevo stigla kasnija prvakinja Malog pozorišta Ines Fančović).

Korenića se, s ozbiljnim argumentima, može smatrati i fundatorom ukupne scenske edukacije u Sarajevu. Njegov rad u dramskom studiju polučio je takođe goleme rezultate, a plodovi njegovog pedagoškog rada današnji su nositelji repertoara u sarajevskim i bh. teatrima!

Svakako najosebujnija stvaralačka osobnost naših teatara, Jurislav Korenić je višestruko zaslužio da njegova bista dominira malim predvorjem današnjeg Kamernog teatra 55.