PROMOCIJA KNJIGE POEZIJE “AMFORA U SNIJEGU” ŽELJKA GRAHOVCA

Povezani članci

• Zoran Pusić: U sjećanje na Predraga Lucića
• Otvaranje samostalne izložbe Adnana Jasike 11. februara u galeriji Collegium Artisticum
• Толстој: Писмо А. В. ЖИРКЕВИЧУ
• Drugog dana Susreta studenata bosnistike II
• Zbilja na vjetrometini sjećanja
• Četrnaest godina od smrti anđela: Margita Stefanović princeza naših srca

U Gradskoj biblioteci Zenica u ponedjeljak 18.04. promovirana je nova knjiga poezije poznatog bosanskohercegovačkog pjesnika, esejista i književnog kritičara Željka Grahovca.

“Amfora u snijegu” je šesta po redu njegova objavljena knjiga poezije, a nakladnik je “Shura-Publikacije” iz Opatije.

Promotorica je bila pjesnikinja Azemina Krehić, koja je nadahnuto govorila o odlikama pjesničkog jezika Željka Grahovca. Zapise o ovoj knjizi napisali su Mujo Musagić, Safet Berbić i Ivana Golijanin – a izdavač ih je objavio, u nastojanju da što bolje predstavi ovog autora. Recenzentica Ivana Golijanin napisala je o Grahovčevoj poeziji između ostalog i ovo:

“Amfora koju je pjesnik sačuvao u dubinama krije poeziju koja je sadržana od semantičko-idejnih pluralnosti i postupaka, poeziju u kojoj lirsko ja luta od depersonaliziranog do intimnog, autorskog ja. U stihovima se smjenjuje kaleidoskop emotivnih naboja – od melanholije i nostalgije za vremenom prošlim, do letargije u kojoj uhvaćeni subjekt propituje smisao svega poznatog, ponajviše jezika. Riječ je o poeziji koja premrežava oblike, pjesničke impulse, otvorenosti i hermetizam, različite teme i perspektive, i u toj nakani se nastoji artikulisati jedan i jedinstven smisao – važnost poezije koja se ovdje izdiže iznad svega.”

Između ostalog, Azemina Krehić je naglasila i ovo:

“Nedvojbeno je da je Grahovac vrstan poznavalac i majstor jezika. Njegova poezija ima pečat koji ju izdvaja među ostalim pjesnicima. Ukoliko bi se čitalac požalio na hermetičnost ove poezije, nakon prvog, površnijeg čitanja, onda kada još nije došao do „u“ i nije pronašao  nijedna vrata koja bi otvorio, sama pojava originalnih i neobičnih neologizama (u čijoj primjeni, ali i samoj tvorbi Grahovac biva pravi majstor) trebala bi mu ukazati na otvorenost Grahovčeve poetike.”

Evo jedne od Grahovčevih posebno efektnih pjesama: 

KO NIJE

Ko nije probao, rukama po svodu
I znoj sa oblaka otirao dlanovima
Ko nije na rukama vagao i Ocean
I pamtio zanavijek linijama dlana
Sva ta nebrojena riblja Iskliznuća

Rukama ko nije iz zemlje iskopao
Mirise i Sjeme Svjetla po tlu sijao
Prekò ruku ko nije Kuću-i-kućište
Svoje premetnuo, Jedno-po-Jedno
Ciglu na ciglu slažući, žulj na žulj

Ko nije sklapao ruke da se pomoli
U hramu od snijega od negaženog
Ko nije rukama svojim bol mjesio
Svoj i drugih; i kruh svagdanji jeo
Ko nije i ruku-rukom u kuću uveo

Ko nije od ruku i ležaljku napravio
I konak mek topao opleo od dodira
I rukama ko uzimao prije no je dao
SvijetRiječ čitao Riječusvijet pisao
Rukama ko nije nije taj ni Postojao