ENG
POLUVREMENSKA
Autor/ica 👤Halil Džananović
Povezani članci
Piše: Halil Džananović
POLUVREMENSKA
Slušao sam u drhtećem jutru
Zatrovanu pjesmu kako pritječe
U moju krv, koju su drugi
Bacali niz rijeku
Golobradi čobani su igrali
Glavometa
Sve je sličilo
Na iščezlo doba
Iste uloge, i iste loge
Netko je udario u dalekovod
Nebo je sviralo poluvrijeme
Mi smo se već presvukli
U tuđe dresove
Oni opet u svoje
NOĆNI KONCERT ZA JUTARNJE NEBO
Bezbroj silueta u praznom prostoru,
Tisuće očiju na jednoj „zvijezdi“,
Niz čije se krake slano kotrlja…
Obnaženim butinama, iz vučjih nastambi,
Miris sagorjelog i grješnih ljubavi…
Na bini, vrela pjevaljka se trese
Skromno obučena, u našim pogledima,
Sasvim razgolićena.
Grizu se razjapljene usne.
Cvokoću i jašu zubi, u tamnoj duplji,
U kojoj se zmijolik jezik prevrće.
Noge se brane od ispljuvaka
Dok klize po zapjenjenom podu.
Pije se piva i nazdravlja ljepoti.
A oči muške, kurvanjski blješte
I rafalno u jednu metu tuku.
Mrtav hod, groznica subotnje večeri,
Slatka jeza, onih što misle – da noćas vole…
Dok zemlja začepljuje uši i friške rane,
U kokošinjcima pijetlovi već umiveni.
Njihov će glas biti prethodnica
Za zvona i ezane.
Crkvenjak kvasi uže od konoplje
Pregleda mu rane. Čisti prašinu sa zvona…
Zvona bivaju spremna za nadmetanje,
S ubitačno izoštrenim glasom mujezina.
Tako udruženi, puni međusobne dugovjeke mržnje…
Zaputit će se zvuk lima i eho glasa
Da u ime ljubavi stignu čak do zvijezda
Da prevare Svevideće oko
I nadjačaju gromoglasan smijeh nebesa
Koja će se još jednom dobro zabaviti
Autor/ica 👤Halil Džananović
