Pjesnik u književnosti i teatru

Povezani članci

• U Mostaru predstavljen roman ‘Nestali u stoljeću’ Ivana Lovrenovića
• ZDF – OČARAVAJUĆE PLAVE OČI JOSIPA BROZA TITA
• Predstavljena knjiga “Istina iza vrata” Zlatka Dizdarevića i Tomislava Jakića u Mostaru
• Sergej Kreso: Ja sam sanjar koji se ne sjeća vlastitih snova
• Promocija knjige fra Drage Bojića “Kraljevstvo Božje i nacionalizam” u Zagrebu
• Novi Putinov dekret: Srpski film “Klip” zabranjen u Rusiji

Kada sam prvi put kročio u Pozorište Prijedor, najmlađe profesionalno kazalište u Bosni i Hercegovini,  nikoga nisam poznavao osim Darka Cvijetića. Znao sam da je odličan pjesnik, ništa manje dobar kazališni glumac i da je, ustvari duša prijedorskog Talijinog hrama.

Režirao sam u Prijedoru tri predstave (Dostojevski – Savin Zločin i kazna, Kiš Grobnica za Borisa Davidoviča i vlastitu adaptaciju proza Milorada Pavića Petkutin i Kalina). Poslije svega što sam napravio u ovom kazalištu uvjeren sam da je za rad i boravak u Prijedoru bilo dostatno poznavati Darka Cvijetića!

Jer, ne teatar nego ukupni umjetnički život Prijedora vrti se i sažima u pojavi ovog stvaraoca multipotentne artističke dimenzioniranosti i sjajnog životopisa. Uspješan i kao redatelj, umjetnički vođa Cvijetić je u radu na pomenutim projektima ispoljavao, prije svega, nevjerojatno koncentriranu inteligenciju, za glumca, pa i za pojedine redatelje, kazališnu obavještenost i pismenost.

Cvijetić je glumac intelektualac, mislitelj na pozornici, a ne tek izvršitelj redateljskih naputaka. Radeći sa njim iznimno kompleksni lik Raskoljnikova uvidio sam da me je obogatio dvijema iznimno bitnim činjenicama, da je glumac ne samo proizvođač zvukova koje odabere i odsvira redatelj kao tvorac kazališne cjeline, već da je autonomni stvaratelj lika preobrazbom koja podrazumijeva psihološku, likovno-vizualnu i bitno intelektualnu metamorfozu.

Cvijetićev Raskoljnikov bio je sazdan na pretpostavkama duboko egzistencijalističkih shvatanja čovjekove sudbine, ali njegova scenski postvarena filozofska rezoniranja su bila ustvari cerebralna pokrića za svaku repliku izgovorenu na pozornici, ali i za svaki pokret ekstremiteta i tijela.

Raskoljnikova Darka Lukića smatram jednom od najtemeljnije prostudiranih glumačkih kreacija u mom cjelokupnom redateljskom opusu.

Uznička sudba u gulazima čudesnog revolucionara Nevskog pokazala je posve novu tragalačku dimenziju Cvijetićeve glumačke poetike. I danas se jarko sjećam kako je Cvijetić, na probi, ali i u stankama, rukama opipavao rešetke kaveza-zatvora, gulaga, kako je vršio pripremu za scensko vrijeme u kojem će biti uznikom, za vrijeme u kojem iza tih istih rešetaka treba izvrnuti dušu revolucionara, ali poglavito čovjeka, ljudskost in extracto.

Izlučivši u autorsku verziju neku vrstu scenskog eseja o kompletnom djelu Milorada Pavića, pravio sam slobodnu interpretaciju njegove poetike, razumijevanja slojeva njegove pripovjednosti. Ne bih mogao redateljski oblikovati svijet od hazara do našeg doba da glumačka inteligencija Darka Cvijetića, u sjajnom  partnerizmu s Ljiljanom Čekić, nije iz trena u tren u tloris i okomice predstave Petkutin i Kalina ugrađivala dozu realnog, ali i Paviću toliko pristajuće irealnosti, nerijetko i zaumnosti.

Bez iskustva u radu s pjesnikom u teatru i teatarskim čovjekom u pjesništvu na način Darka Cvijetića moja imagincija i ukupno moje stvaralaštvo bilo bi daleko siromašnije i intelektualno oskudnije.

Hvala Darko!