Pedeset razloga za voljeti Wittgensteina

Povezani članci

• Otvoren 76. Venecijanski filmski festival
• Seadu Đuliću nagrada “Marko Kovačević”
• Promocija knjige „Uvod u prošlost“
• Varvarstvo i tolerancija: Sreća je da postoji islam
• Božica Jelušić: RETORIKA ILI KOLIKO VRIJEDE MUDA OD LABUDA?
• Izložba fotografija “Ljepota različitosti” autorice Sonje Marić u Centru za kulturu Mostar

01. Jer je najradije volio ulogu propalog aristokrate.

02. Jer nije nikada zapisao “Heil Hitler”, kao Heidegger, i nikada nije slijedio Komunističku partiju, kao Jean-Paul Sartre.

03. Jer je vjerovao u prijateljstvo. Prijatelj, rekao je, jeste neko s kim možeš prodiskutirati kilometre besmislica.

04. Jer ga je sve do smrti pratila sablast Otta Weiningera, izmučenog i suicidnog profete mržnje prema samome sebi.

05. Jer je odbacio porodično nasljeđe koje bi učinilo od njega jednog od najvećih bogataša u Evropi.

06. Jer je jedan od rijetkih savjeta što ih je posljednjih godina davao studentima bio ovaj: ”U životu se ne smijete prenatrpavati”.

07. Jer je zaista bio potreban neko ko će očistiti Augijeve štale intelektualnog svijeta. Wittgenstein je bio iznenađen kad su mu odredili taj zadatak.

08. Jer je ismijavao Russellovu ideju da ustanovi Svjetsku organizaciju za mir i slobodu. ”Pretpostavljam da bi vi radije ustanovili Svjetsku organizaciju za rat i ropstvo”. Wittgenstein: ”Da, baš tako”.

09. Jer je proglašavao da filozof ne pripada nikakvoj idejnoj zajednici. Upravo zbog te radikalne stranosti i jeste filozof.

10. Jer je izdavaču svojega djela Tractatus logico-philosophicus predlagao da knjizi doda tucet praznih stranica na kojima će čitalac moći ispljuvati svoju mržnju jer nije ništa razumio: savjetovao mu je da na naslovnu stranicu odštampa njegov datum i sat rođenja, da onaj koji vjeruje u astrologiju može izračunati njegov horoskop.

11. Jer je njegov ideal bio da u kap gramatike koncentrira filozofski oblak.

12. Jer se neprestano pitao što učiniti kad imaš samo jedan talent i taj se talent počinje gasiti. Nije li najbolje nestati zajedno s njim?

13. Jer ga tada kad je doznao da ima rak prostate nije toliko slomila sama dijagnoza, koliko jamstvo liječnika da poznaje djelotvornu terapiju.

14. Jer je tvrdio: ”Moja su razmišljanja kao napisi na oknima, gdje na engleskim željezničkim stanicama prodaju vozne karte: ‘Is your journey really necessary? Da li je vaše putovanje zaista nužno? Ko to pročita, najvjerojatnije bi morao reći: ‘On second thoughts, no’, Ako dobro promislim, nije”.

15. Jer nikada nije nosio kravatu.

16. Jer je atomsku bombu smatrao gorkim, ali spasonosnim lijekom.

17. Jer mu se, kao i Schopenhaueru, činilo zločinom roditi djecu. Jednoj je djevojci, koja je u njega bila zaljubljena, objašnjavao da to ne znači ništa drugo nego baciti još jedno biće u ovaj nesretni svijet. Isto tako je smatrao da ljudi u svakom slučaju predugo žive.

18. Budući da je dobro bio svjestan svojih grijeha i nije se baš nimalo nadao da će se za njih moći otkupiti, Boga nije mogao predstavljati drukčije nego nemilosrdnog suca.

19. Jer mu se svaki oblik filozofske argumentacije činio vulgarnim, Russellu je povjerio da cvijeće ne želi uprljati blatnjavim rukama.

20. Jer se pitao: ”Kuda ide sadašnjost kad postane prošlost i gdje je prošlost?” U tome je, tvrdio je, jedan od glavnih izvora filozofskih teškoća.

21. Jer postoje čudni afiniteti između Wittgensteina i Theloniousa Monka. Obojicu nije moguće imitirati, previše su komplicirani i osobni. Oba su bili muzičari tišine.

22. Jer mu je Ingerborg Bachmann posvetila svoj doktorat.

23. Jer je Isabelle Huppert u filmu Wernera Schroetera Malina predavala o Wittgensteinu.

24. Jer se film Michaela Hanekea 71 fragment kronologije slučaja inspirira Wittgensteinom, kao što je film Dereka Jarmana Wittgenstein inspirirala filozofova biografija.

25. Jer je u Freudu vidio jednog od najvećih estetskih demijurga modernosti, koji ne samo što je promijenio naš pogled, nego i stvorio novo oko.

26. Jer je tvrdio da u filozofiji dobiva utakmicu onaj ko je u stanju trčati najsporije ili ko posljednji stiže na cilj. “Filozofi bi se međusobno morali pozdravljati sa ‘nemoj žuriti’”.

27. Jer je na pitanje zašto je postao filozof odgovarao da nije bio dobar ni za što drugo i da uostalom s filozofijom šteti samo samome sebi.

28. Jer je imao dubok osjećaj da je na svijetu suvišan, ujedno se stideći što nema hrabrosti da se ubije.

29. Jer je pripadao istoj porodici kao i američka glumica Louise Brook, isto tako šopenhauerovka, koja je prolaznike ispitivala za put do pakla i koja je spalila svoje ispovijesti iz straha da se njima ne bi obmanula.

30. Jer je radije volio lošu savjest od dobre i jer je s Gottfriedom Kellerom govorio: ”Nikada ne zaboravi da tada kada sve dobro ide, nije nužno da tako i ostane”.

31. Jer je na jednom predavanju Karlu Popperu prijetio žaračem.

32. Jer bez njega ne bismo upoznali majstorsko djelo Thomasa Bernharda Wittgensteinov nećak.

33. Jer mu se činilo besmislenim čitati filozofske članke u znamenitoj reviji Mind, dok u Streetovim i Smithovim kriminalnim romanima ima mnogo više supstancije.

34. Jer je jedna od njegovih najdražih izjava bila: “Leave the bloody thing alone” (“Ostavi stvar na miru”) koju je izricao sa svečanim izrazom i značila mu je to da su stvari posve u redu takve kakve jesu i da ne treba pokušavati ništa mijenjati.

35. Jer je nakon završetka svojih predavanja uvijek odlazio u najbliže kino gledati western ili muzičku komediju. Uvijek je sjedao u prvom redu.

36. Jer je bio svjestan da je rad u filozofiji rad na samome sebi. Uvijek pišemo na onoj ravni na kojoj se nalazimo.

37. Jer je mrzio podučavanje filozofije na univerzitetu i o njemu je tvrdio da može biti pošten rad samo po istinskom čudu.

38. Jer je savjetovao: “Ne igraj se dubinama drugoga”.

39. Jer je tvrdio: ”Ne stidi se kazati glupost. Paziti moraš samo na vlastitu apsurdnost”.

40. Jer je bio majstor u umjetnosti odupiranja diskurzivnim lukavstvima. Ako je Diogen odbacivao filozofski jezik kao klaun, Wittgenstein je upalio lomaču naših filozofskih taština.

41. Jer je mrzio filozofsku vulgarizaciju koja zavodi ljude da misle kako razumiju nešto što ne mogu razumjeti.

42. Jer je u pedesetim godinama još uvijek bio u stanju živjeti strašno komplicirane ljubavne priče s mladim muškarcima.

43. Jer je smatrao da je mnogo teže i ujedno mnogo poštenije razmišljati ili pokušati razmisliti o svojem životu nego rješavati logičke probleme. Čemu bi bio logičar ako nisam čovjek, pitao se.

44. Jer je bio promašeni monah, što nije promaklo njegovu najboljem biografu sa znakovitim imenom Monk (Monah).

45. Jer je izazvao ljutnju Gillesa Deleuzea, koji je Wittgensteina optužio da je htio uništiti filozofiju.

46. Jer se tokom Prvog svjetskog rata kao dobrovoljac prijavljivao za najopasnije zadatke. Tvrdio je da se strah rađa iz pogrešne predstave o egzistenciji. U rovovima je čitao Schopenhauera, Tolstoja i Nietzschea.

47. Jer je tvrdio da se filozofski problemi mogu razriješiti samo tako da mislimo na gluplje stvari nego filozofi.

48. Jer je tada kada ga je Bečki krug, tvrđava najradikalnijeg pozitivizma, pozvao na predavanje, radije čitao mističku poeziju Rabindranatha Tagorea.

49. Jer je tvrdio da je želja za čašću i slavom smrt za misao.

50. Jer je Russellu, koji ga je htio odvratiti od toga da dvije godine živi sam u Norveškoj, rekao da prostituira svoj duh razgovarajući s inteligentnim ljudima. ”Rekao sam mu da je ondje mračno”, priča Russell, ”a on mi je odvratio da ne voli svjetlo. Tada sam mu rekao da je lud, a on je odgovorio: ‘Sačuvaj me Bože mentalnog zdravlja”’.

Sav je Wittgenstein u tome.

 
Roland Jaccard, 50 raisons d’aimer Wittgenstein, Magazine littéraire, mars 1997, n 352, p. 18-19.

S francuskog preveo Mario Kopić

Peščanik.net, 22.05.2012.