Oliver Frljić za tacno.net: Neću surađivati sa onima koji se plaše Crkve i Bandića
Povezani članci
Povodom povlačenja plakata za predstavu “Fine mrtve djevojke”, kazalični redatelj Oliver Frljić otkazao je dogovorenu saradnju sa kazalištem ” Gavella”
U izjavi za tacno.net Frljić je izjavio ” Trebao sam tamo raditi ove godine dva projekta. Nakon povlačenja plakata za “Fine mrtve djevojke” na direktnu intervenciju zagrebačkog gradonačelnika, a pod pritiskom katoličke udruge Vigilare, čini mi se da je nestao minimum uvjeta za našu suradnju. Kazalištu i upravi koja povlači takve poteze svojim radom ne bih htio davati legitimaciju.”
Prenosimo otvoreno pismo Olivera Frljića upravi Gradskog kazališta Gavella povodom uklanjanja plakata za predstavu “Fine mrtve djevojke”,
Zbog povlačenja plakata za predstavu “Fine mrtve djevojke” odlučio sam se otvorenim pismom obratiti upravi Gradskog dramskog kazališta “Gavella”. Smatram nedopustivim i najgrubljim zadiranjem u slobodu umjetničkog izražavanja da se zbog javnih pritisaka jedne katoličke udruge i vjerskih portala, te na direktnu intervenciju gradonačelnika grada Zagreba uprava odlučila na ovakav potez. Ova odluka je znakovita u kontekstu otvorenog rata koji trenutno vode Katolička crkva i njezini različiti eksponenti protiv aktualne Vlade i pokazuje nedostatak minimuma građanske hrabrosti da se pokaže da živimo u, barem nominalno, sekularnom društvu.
U ovoj sam godini u Gavelli trebao raditi dva projekta: “Zločin i kazna” po romanu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, te autorski projekt “Aleksandra Zec” o ubojstvu djevojčice srpske nacionalnosti od strane pripadnika Hrvatske vojske. Drugi projekt je, između ostalih, trebao postaviti i pitanje obrambenog karaktera Domovinskog rata u kojem ubojstvo dvanestogodišnjeg djeteta, uz sve materijalne dokaze i priznanja, a zbog namjerno počinjenih proceduralnih grešaka, ostaje bez adekvatnog sudskog epiloga. Nakon spomenutog povlačenja plakata, odustajem od planirane suradnje s kazalištem Gavella iz dva razloga. Najprije, ne želim svojim radom davati legitimaciju kazalištu i upravi koji se tako lako povlače pod pritiscima jedne katoličke udruge i centara političke moći, te svojom odlukom zadiru u umjetnički integritet jedne predstave i njezinih autora. S druge strane, čini mi se da se moja interpretacija Domovinskog rata i njegovih najsramotnijih epizoda u bitnom razlikuje od službene nacionalne historiografije i mišljenja i osjećaja većine građana ove zemlje (uključujući i Katoličku crkvu). Po toj logici me ne bi iznenadilo da se slična situacija ponovi. Budući da različite katoličke udruge, društveno prevladavajući nacionalistički sentiment, te centre političke moći ne držim meritornim za svoj rad, ne želim stvoriti situaciju u kojoj bi oni mogli o njemu odlučivati. Gradsko dramsko kazalište Gavella je pak pokazalo da mu je ovakav tip mišljenje ipak važnije od čuvanja integriteta i autorskih sloboda njegovih suradnika.
Projekt “Aleksandra Zec” smatram iznimno važnim prilogom u suočavanju s recentnom prošlošću i izgradnji jedne zdravije društvene zajednice, te se zbog toga nadam da ću ga u skoro vrijeme ipak realizirati u nekom drugom teatru, uz punu podršku i povjerenje njegove uprave