Olga Lalić-Krowicka: Vasiona i nane

Povezani članci

• Esad Bajtal: Obremenjeni bremenom onog nevidljivog, pitamo sebe o sebi, a odgovora ni na pomolu
• PRVA GOSPOĐA SARAJEVA
• ROMEO SARAJEVSKE BALETNE SCENE
• Svaki čovjek je umjetnik, izložba Saše Bukvića u Zvonu
• METAFIZIČKO PROMIŠLJANJE SVETA
• Amir Hrnjičević: Zaboravljena romansa

Foto: Alexandra Liebl – IYC

Vasiona i nane

Neka ti nane cvjetaju,
dok gutam kamenje.
Kamenje je tvrdo i okameniće me.
Niko me više neće bosti,
ali će mi zamirisati nana
koja o tebi vješto šuti –
uvlačeći u vasionu
istinska doznanja
i hvatajući moć malih zrnčadi –
u mojoj nutrini čuje se
iskreni smijeh,
dok nane šapuću.

Pala je suza radosnica na kamen,
a Bog je oprostio svima.

2019.

Olga Lalić-Krowicka