ODLAZE MI PRIJATELJI

Povezani članci

• Tamna i svijetla prošlost. Refleksije o funkciji partizanskog mita u kulturnom pamćenju
• Miroslav Krleža: Lamentacija Valenta Žganca zvanog Vudriga – Na rubu pameti (9)
• Dragan Markovina: Dostojanstvo – drugo ime za Velež
• Klub „Boemi“ oprostio se od Snježane Znaor
• Krvarenje ljepote
• Oliver Frljić: Tuđman, Milošević i njihovi birači su najzaslužniji za krvavi jugoslovenski rasplet

Foto: mostarsevdahreunion

Umjesto posljednjeg pozdrava Neđi Kovačeviću

Bila neka lijepa vremena. Kad se Mostar ćutio i zvao gradom. Bila neka ljeta… Bio hotel Mostar. Bila jedna od najljepših bašti hotelskih. Bile naše mladosti, sevdisanja i merakanja…

Kad god bih podigao ruku ma u kojem kutu bašte se nalazio Neđo Kovačević bi počinjao melodijski slog: Milov’o sam garave i plave. Znao je dobri Neđo da ubada u srce kad odsvira i otpjeva ovu Tijardovićevu pjesmu… Ćemane Neđino kroz godine čudesa stvaralo.

I kao šef Narodnog orkestra Radio televizije Sarajevo i kao prva violina i solista glasovitoga Mostar sevdah renuniona borio se Kovačević… Bio je na prvoj crti obrane bosanskohercegovačkog folklornog blaga.

Nakon godina u kojima je ljepšim činio naše večeri i noći došao je trenutak kada se moramo rastati od
dobrog i plemenitog Neđe Kovačevića… Srce je htjelo dočekati još zora ali izdržalo nije…

Mostarac, vrhunski muzičar, vokalni solista sevdalijske game mora na put sa kojega povratka nema…

Neđo Kovačević je drugi moj prijatelj kojem u danima rastajućim, danima tuge pišem tekst o rastanku…

Tuga prekriva moje krhko biće. Ispraćam pisca Vujanovića i muzičara Kovačevića. Ipak ćemane jeste zamuklo… Ali, zalijepilo se ono za moje srce, Neđo brate… Zalijepilo da u mojoj duši traje dok moji ovozemaljski dani budu tekli…

Umuklo Neđino ćemane a sve jednako svira… Iznad Mostara… Naše posljednje Milov’o sam garave i plave.

Brate Neđo, poslije tvoga odlaska više nikada neću slušati ovu tvoju, moju i Tijardovićevu ljubavnu…
Jer, utihnulo je tvoje ćemane…