Novo u bh. književnosti: roman „Šifra Beograd“ autora Osmana Puškara

Izdvajamo

• Kraj romana otkriva da čak i špijuni imaju svoje slabosti, koje ih čine žrtvama njihovih nadređenih. Tako na kraju osim sa vlastitom tragedijom, moraju živjeti i sa svojom savješću, a ona je sve, samo ne čista – šifra Beograd.

Povezani članci

• Povelja Kulina bana – 825. rođendan
• KORONA – VRIJEME JE SAZRELO!
• Promocija knjige Snena straža i grupna izložba Medius Promiscus u Zvonu
• “Lično” u Istočnom Novom Sarajevu: “Do istinskog pomirenja uz međusobno uvažavanje, poštovanje i istinu”
• U akciji “Zadruga” uhapšen direktor preduzeća “Lokom” Ramiz Duraković
• Pojas za spasavanje bh. fudbala

U Gračanici je 6. augusta promovisan prvijenac „Šifra Beograd“ autora Osmana Puškara. Puna sala gračaničke Muzičke škole svjedočila je o velikom interesu za ovaj roman, ali i o poštovanju prema autoru koji je u ratnim i poratnim vremenima bio i ostao patriota, antifašista i intelektualac. Osman Puškar rodio se 1951. godine u starom gradu Sokolu kod Gračanice. Završio je Pedagošku akademiju na odsjeku za matematiku u Tuzli, a nakon toga i Fakultet odbrane i sigurnosti u Beogradu. Bio je ratni komandant i brigadir, obavljao je diplomatske misije i političke funkcije, a sklonost ka pisanju provlači se kroz cijelu njegovu biografiju. Piše kolumne i političke analize, a objavio je i knjigu  dokumentarno-analitičkog karaktera „Mir je najbolji“, kao i knjigu kolumni „Bosanskohercegovačka stvarnost“ u koautorstvu sa Almirom Mustafićem.

„Šifra Beograd“, po mnogim karakteristikama je novina na prostorima Balkana. Po svojim obilježjima pripada špijunskom žanru, što potvrđuju karakterzacija njegovih likova, forma, jezik i sadržaj. Tematika mu nije ratna, ali se uzroci i posljedice rata obrađuju na originalan, svjež način, bez direktnog ulaska u žarište ratnih zbivanja koji su vodili do raspada Jugoslavije.

U roman „Šifra Beograd“ utkani su životi likova koji neiskusnom ‘oku’ i ‘uhu’ izgledaju kao obični, ugledni građani, a ustvari su hladnokrvne i proračunate ubice. Povod ubistava ne svodi se samo na novac i vlast, jer su ulozi u Jugoslaviji puno veći. Tito je mrtav, a jugoslovenski narodi žive u prelijepoj, naizgled prosperitetnoj zemlji jednakih šansi za sve. Međutim, ljudi iz obavještajnog miljea shvataju da valja povesti vrtoglavo vještičije kolo kako bi nastavili kontrolisati narod i vlast iz sjene.

Kroz priču sa likovima koji se susreću, od Starog, do Marka, preko pijanistice Vanje, Evnuha i drugih, vodi nas lik sa imenom šifrom: Bosanac. On je čitaočev insajder u špijunski svijet, jer ga ima priliku najbolje upoznati. Bosanac u Beogradu dobija zadatak kojemu ni sam ne naslućuje konačni ishod. Svjetsan je da je na najvažnijem i najopasnijem zadatku koji je obavještajna služba imala nakon narodno-oslobodilačkog rata. Kratko se zadržava u Beogradu, prima naredbe, a onda put nastavlja kroz: Istanbul, Sofiju, Beč i druge gradove. Pred čitaocem se otvaraju vrata podzemlja, ukazuje se i razotkriva dramatični i opasni svijet špijuna. Gube se živci, napeto je, puno se psuje, svađa i nervira, a ljubavne, naročito poslovne i političke izdaje normalna su stvar. Proste scene i nepristojan jezik, međutim, nisu sami sebi svrha, kroz njih je ogoljena sama srž, način razmišljanja špijunskog svijeta.

Forma romana je neobična i kao što to kaže Vehid Jahić, jedan od recenzenata romana, ima prstenasti oblik. Roman se može čitati od početka ili od kraja, svejedno, jer se dođe do istog zaključka: rat je najgori proizvod ljudskog roda. Radnja romana smještena je u različite gradove, ali u biti ne izlazi iz okvira Balkana, čiji se karakter stoljećima bezuspješno pokušava definisati ili redefinisati. Baza je Beograd, pa se roman, kao što Jahić pronicljivo zaključuje, mogao zvati i „Ključ Beograd“, jer je u ovom gradu bio ključ za sva događanja koja su prethodila ratu koji je doveo do raspada Jugoslavije.

Nijedno poglavlje ne završava tačkom u misaonom smislu, što je vješta tehnika stvaranja napetosti i nagovještaj čitaocu da neće saznati šta je Bosančev zadatak do samog kraja romana. Jezik romana je kompleksan, a namjera je autora da i kroz njega oslika suštinu bivše Jugoslavije. Izmjenjuju se dijalekti i varijeteti tadašnjeg spsko-hrvatskog jezika, kao i izrazi preuzeti iz stranih jezika.

Važan segment romana su lične priče likova. Čini se da je autor namjerno produžio pojedine dijelove romana, uvrstivši u njih – za špijunske pojmove – trivijalne razgovore, brige i osjećaje običnih ljudi. Ono što je u svijetu običnosti važno, kao na primjer ljubavni jadi, školovanje ili posao, beznačajno je za špijuna, ali vrlo bitna informacija o njegovoj ‘meti’, jer presudna slabost može biti bilo šta. Ono što špijune razlikuje od ostalih ljudi su strpljenje, hladnokrvnost i krajnja proračunatost.

Međutim, kraj romana otkriva da čak i špijuni imaju svoje slabosti, koje ih čine žrtvama njihovih nadređenih.  Tako na kraju osim sa vlastitom tragedijom, moraju živjeti i sa svojom savješću, a ona je sve, samo ne čista – šifra Beograd.