Njemačka spisateljica Nora Wicke gostuje u Mostaru

Povezani članci

• Poziv mostarskim studenticama i studentima za učešće na ‘Omladinskom Forumu: dijalogom do razumijevanja’ u Mostaru
• Moj Ljubuški, pogled sa Gradske očima jednog Mostarca
• Levičarstvo za početnike
• Kad sve žrtve budu naše
• KAMERNI ORKESTAR KAO FILHARMONIJA
• Hill: Kad čujem neke lidere, odmah pogledam u džep gdje mi je novčanik

Goethe Institut u BiH, PEN Centar u BiH i Književni klub Mostar upriličit će književni susret sa Norom Wicke u Mostaru  u subota, 18.oktobar/ listopad u 19.00 u Ćorovića kući, Maršala Tita 178, (prostorije SPKD Prosvjeta) na  jezicima B/H/S , njemački i engleski.

Moderatori večeri će biti: Elvedin Nezirović i Lejla Kalamujić

U razgovoru sa Norom Wicke

Nora Wicke, oktobarska gošća Rezidencijalnog programa PEN Centra u Bosni i Hercegovini, rođena je 1982. u Leipzigu. Kao djevojka učestvuje u literarnim radionicama u Kući Knjige i u Teatru Leipzig. Toga se sjeti na svom prvom studiju (medijske studije) te odluči da studira kreativno pisanje i kulturni žurnalizam na Univerzitetu u Hildesheimu, od oktobra 2003. do decembra 2011.

U posljednjoj godini u Hildesheimu 2008. godine dobiva radnu stipendiju pokrajine Donja Saksonija i biva pozvana na klagenfurtski literarni seminar od zaklade Jürgen Ponto u E denkoben. Godine 2008, putuje splavom na Savi od Kukulja (Bosna i Hercegovina) duž granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine do Beograda, kasnije vozom dolazi do Berlina, gdje završava studij i radi na svom prvom romanu, dobiva svoje drugo dijete.

“Zemlja četiri rijeke“ je roman koji je izazvao oduševljenje kritičara i čitalačke publike, a koji je autorica objavila u februaru 2014. godine.

Nora Wicke živi i radi kao slobodna autorica u Berlinu.

Ima 2 djece.

Odlomak iz romana:

„Rijeka koja vodi do Beograda, kroz željezna vrata teče do Rumunije, koja prima u sebe mnogobrojne rijeke i najzad se s njima ulijeva u Crno more i mogu čuti babu kako govori: Mi smo Dunavske Švabe. Rekla je, Mi, iako niko nije stajao pored nje, a to se nije moglo odnositi na dedu.“