Nema tog vandala koji može srušiti historijske činjenice

Izdvajamo

• Već skoro trideset godina poslijeratne životne prakse u ovom gradu dokaz je da te politike nisu poražene, da se njihovo naslijeđe duboko primilo u masama i da, nažalost, u većoj ili manjoj mjeri, danas podjednako egzistiraju s obje strane Bulevara.

Povezani članci

• Reuf Bajrović: NDH danas živi tamo gdje vlast ima HDZ
• Odnarođenost vlasti
• Predstava o hercegovačkom velikanu fra Didaku Bntiću
• Lanterna na Mediteranu
• 1+1 = 3
• Esad Bajtal: Bježeći u Evropu, mi se vraćamo sebi

Već skoro trideset godina poslijeratne životne prakse u ovom gradu dokaz je da te politike nisu poražene, da se njihovo naslijeđe duboko primilo u masama i da, nažalost, u većoj ili manjoj mjeri, danas podjednako egzistiraju s obje strane Bulevara.

One koji su možda zaboravili, podsjetit ću da se pravoslavna crkva u Mostaru, kao građevina, prvi puta spominje 1750. godine, u jednome spisu koji dokumentira smrt svećenika Nikole Opuhića. Stara crkva na Bjelušinama započeta je 1834. godine, nakon što je godinu dana ranije osmanski sultan Mahmud II, potpisao ferman za njenu gradnju. Međutim, nedugo nakon što je završena, ispostavilo se da je pretijesna za potrebe lokalnih vjernika.

Stoga je, 1863. započeta, a deset godina kasnije i dovršena, nova saborna crkva u neposrednoj blizini stare. Nije nevažno napomenuti da je uz sredstva, koja su mahom osigurali članovi pravoslavne zajednice, pristigla i značajna financijska pomoć sultana Abdul-Aziza. Crkva je izvedena prema projektnim nacrtima samoukog makedonskog graditelja Andreje Damjanova.

Nema tog vandala koji može srušiti historijske činjenice.

Fotografija Saborne crkve Svete trojice iz osamdesetih godina prošloga vijeka, preuzeta je s fb stranice “Ljepote Mostara”.