Nedžad Bašić: Fenomenologija stvaranja zla

Povezani članci

• BH. TEATARSKI UMJETNICI: Pozivamo na odgovornost vlasti u Mostaru i direktora Narodnog pozorišta Mostar
• KNJIGA SRUŠENE DUŠE (ALI GOLEME!!!) U VREMENU TIRANA I NELJUDI
• STARI, DOBRI ZUBAC
• Muzej njemačke carine
• Hoćete li biti novi Miloševići, Tuđmani i Izetbegovići ili ćete mirno otići sa vlasti?
• Tri sećanja na Danila Kiša

Foto: mladina

U odbranu prof.dr. Nenada Veličkovića

Piše: Nedžad Bašić

Podmetanja, blaćenje, klevetanje, huškanje, širenje glasina, satanizacija, demonizacija …, najčešće se koristi kao instrument eliminacije protivnika u borbi za političku prestiž, ali isto tako i kao metod   približavanja pojedinaca ili grupa nosiocima društvene i političke moći. Ovi procesi su svojstveni prije svega društvima u kojima još nisu razvijene institucije u okviru kojih se instutucionalizira strategija lobiranja za društvenu moć i dominaciju. Eksponencijalni rast satanizacije i demonizacije  ne znači uvijek da vladajuće grupe ili elite preferiraju društvenu homogenizaciju i stvaranje jednoobraznog i jednoumnog društva. Međutim, dovoljno je da su nosioci ovih pojava svjesni toga da je taj instrumentarij diskvalifikacije onih koji različito misle, koji zastupaju različite koncepte društva,  prihvatljiv za nosioce društvene i političke moći,  pa da se metod podmetanja, huškanja, satanizacije i demonizacije onih koji su različiti, promovira u određujući mehanizam vladanja društvom. Ako pri tom izostane oštra reakcija političke elite, vlasti, intelektualaca i građanstva, samo je korak da demonizacija i satanizacija svake kulturne, političke ili nacionalne razlike.., izraste u temeljnu odrednicu tog društva, što direktno vodi ka stvaranju i afirmaciji fašističko-nacističke  komponente kao određujuće determinante te zajednice odnosno društva, što vodi u duboke tektonske poremećaje i na krajnjoj destinaciji do rascjepa i nestajanja te zajednice.

Nosioci ovakvih tendencija imaju prije svega za cilj izazvati mržnju i netoleranciju između onih koji  su različiti u svojim idejnim, kulturnim, nacionalnim, etničkim ili rasnim  backgroundima, i time kreirati društvo anksioznosti (strah jednih od drugih, strah od različitosti) i gurnuti zajednicu u duboku hibernaciju u kojoj će se autocenzura razviti do stravičnih razmjera. U takvom okruženju više niko i ne obraća pažnju kako će reagirati institucija (država) već prije svega kako će reagirati oni koji promoviraju ideje satanizacije i huškanja u cilju njihovog sopstvenog inauguriranja u sistem političke moći. Na ovaj način stvara se jedna nova paralelna van-institucionalna politička moć koja umnogome počinje da kontrolira i same institucije političke moći i čini ih slabim i nemoćnim da efektno reagiraju na ovakve procese u kojima se pojedinac izdiže iznad države i društva.

Ti manipulatori ljudskim dušama znaju da je dovoljno staviti do znanja brojnim novinarima, urednicima, direktorima javnih ili privatnih medija, da imaju bliske veze sa političkim moćnicima koji zastupaju ili pak odobravaju to što oni rade, pa da automatski kod njih razviju moćan refleks autocenzure, koja moćno djeluje posebno kada su u pitanju tzv. „opći nacionalni interesi“ koje oni sami oblikuju i određuju.  Znaju  oni  da je autocenzura najbolji mehanizam za bezbolnu eutanaziju društva, najefiktniji medikament za slanje  u duboku hibernaciiju svih onih koji bi da budu neposlušni i samostalni u svom razmišljanju. Znaju oni koliko je reflex samopreživljavanja  razvijen kod svih tih malih poslušnih direktora i urednika javnih i raznih privatnih glasila i portala, kojima je jedino stalo do njihovog očajničkog preživljavanja. Oni sasvim dobro znaju psihologiju običnih ljudi koji su uvijek „ oprezni, mudri i lukavi“ i koji  ćute i ne haju mnogo što ih ta njihova „opreznost, mudrost i lukavost“   vodi u siromaštvo, bijedu i moralnu dekadenciju. Ne samo njih nego i njihovu  djecu i djecu njihove djece, i nas sve zajedno sa njima.

Otuda odbrana slobode misli prof. dr. Nenada Veličkovića nije samo odbrana njega kao slobodnomislećeg bića, već historijska odbrana Bošnjaka, odbrana Bosne i Hercegovine, pa ako hoćemo i odbrana cijelog slobodnomislećeg čovječanstva koje se danas više nego ikad do sada nalazi pred najezdom „skakavaca“ koji jedu ljudsku dušu radi svoje političke promocije i političke moći,  a sve to u ime svih nas koji smo njihovom manipulacijom poslati u duboki san dok se sudbina čovječanstva dramatično mijenja tu ispred nas a da toga nismo ni svjesni.  Od toga koliko ćemo biti sami uključeni u ove sudbinske globalne promjene ovisi koliko smo svjesni naše uloge u odbrani brojnih Veličkovića koji su se našli pod udarom „političkih skakavaca“.