Naš rat

Petar Fehir
Autor/ica 19.11.2017. u 09:18

Naš rat

Foto: Patrick Robert 

Sada i mi imamo svoj rat.

I mi ćemo našoj djeci moći pričati o junaštvu i domoljublju.
I nama će po grudima visjeti žuto ordenje.
I mi ćemo uzdignuta čela dolaziti na školske satove povijesti
i pričati našoj mladosti o bespoštednoj borbi za njihovu ljepšu budućnost.
Naša će se priča možda u nijansama razlikovati od prijašnje.
Uloge će biti drugačije podijeljene, kao i znakovlje na znamenju.
Oslovljavati ćemo se drugačijim titulama.
Ali žar naše priče, inspirativnost naših riječi
i dječja usplahirenost slušatelja biti će isti.

Pa ćemo onda, s vremenom, od istih bolesti, kao i oni onda, početi oboljevati.
I istom ćemo cestom sami hodati, pričajući si, u bradu, istu priču.
Biti ćemo jednako neshavćeni i shrvani.
I što cesta bude duža slika će o našem dragom ratu biti blijeđa.
Pojaviti će se neki koji će početi postavljati pitanja.
Biti će i onih koji će odjednom početi sumnjati u ispravnost naše borbe.
Kradom će nam, noću, početi skrnaviti spomenike.
Rušiti ih i skladištiti po mračnim podrumima komunalnih poduzeća.
Umanjit će nam mirovine i brisaće naše jubileje.
Paliće naše knjige, prozivati nas javno.
Pripremati na suđenja.

Pa će onda doći neki novi, ljepši i pravedniji rat.
I većina će poći za njim.
Klicati mu. Slaviti ga.
Zaklinjati mu se.
Sašiti će se nove uniforme i nove epolete zablistati na ramenima.
Nove će se junačke pjesme ispjevati.
Imaćemo novu nadu.
Novi put.
Slobodu.
U novom ćemo ratu naći spas.
Nove ćemo knjige ispisati i nove spomenike izgraditi.
Nove ćemo heroje slaviti.
Opet ćemo život domovini dati.
Djecu joj podariti. Žrtovati.
I kad završi, kao što svi ratovi nekad završe, biti ćemo spokojni.
U zanosu, ponosa puni, udisati plodove naše borbe.

I onda s vremenom, lagano, početi sanjati neki, još ljepši, humaniji i prvedniji rat.

Petar Fehir
Autor/ica 19.11.2017. u 09:18