ENG
Nagrada Mak Dizdar Amili Kahrović-Posavljak
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Nagradu Mak Dizdar, koju tradicionalno dodjeljuje manifestacija Slovo Gorčina mladom pjesniku za prvi neobjavljeni rukopis poezije, ove će godine biti dodijeljena kolumnistici našeg portala Amili Kahrović-Posavljak za rukopis pod nazivom Koščice.
Žiri u sastavu: prof, dr Alija Pirić, te književnici Mile Stojić i Miro Petrović su jednoglasno odlučili da je to najkvalitetniji rukopis. Drugu nagradu žiri je dodijelio Goranu Milakoviću iz Županje, Hrvatska. Treću nagradu žiri nije dodijelio. Svečana dodjela nagrade će se upriličiti u Stocu na manifestaciji Slovo Gorčina u petak 12.08.2016. nakon recitala ovogodišnjeg gosta-pjesnika – Darka Cvijetića.
TOPOVI
Čuješ li ih u daljini?
Izbacuju sjeme smrti
Nije to pucanj
Tek orgazmički stisak
Nezasitnoga Oca
Kada
je
zemlja
postala
natopljena
strahom
zgnjilila
je
naše
Snove
Lokot krvi
Odzvanja dolinama
Garevina grdi
Misao o budućnosti
Zdanje svijeta počiva na kostima
Mrtvim
Lomnim
DERLAD
Žanu Koktou
Tvoje tijelo grli moje
U razbludnom grču djetinjih gadarija
Zar već? Čuđenje je u zraku
Grč naš jači je od njih
Grč naš koji smrti
U povoju se cerio
Iz zemlje niču
Mrtve im kosti
Danju i noću
Korake nam mjere
Beskrajem onoga svijeta
Osmijehe nam gase
Zazivaju jezu
Upuzaju u slike, pjesme i priče
Uvlače se u snove
Glođu nam i nade:
Iz zemlje niču
Mrtve im kosti
TRULEŽ
U zemlji će me jesti
Rastakati
Umnažati
Moj put tu tek će početi
Prepoznaj me u listu koji
Ćarlija na vjetru
Nad kamenom mojim
Krišom plakao
Kad budeš
HODOČAŠĆA
Nije lako hodati zemljom
Natopljenom tijelima
Svaki je korak hodočašće
Hodo –
Čašće
Mrtve kosti škripe pod nama
Muziku sfera zemljinoga trbuha
ADAM I POTOMSTVO
Iz njegove kičme
Kažu
Nastao je svijet
Iz njegove se kičme,
Ipak,
Prosuo svijet
Plavooki otac ceri se s Nebesa
I proždrljivo glomazno zahvaća
Živote na zemlji
U stakleno runo odjeveni
Gradski tržni su centri
U njima vrijeme se mjeri
Metrikom samozaborava
U njemu o zlatnom runu sniju
Sluđena Jasonova djeca
LOGOROVANJE
Djeca su ulazila na poseban ulaz
Skidali su im šnale i tregere
Izručivali ih anđelima
Koji su tu redovno navraćali
Po svoju dozu nevinosti
LUTANJE MAJKE
Moj smisao raznesen je
Metkom u potiljak
Ujamljen niz hiljade godina svijeta
Prekopan viljuškom kojom hrane se silnici
Sasut u prah čije obrise
Otkriva tek po neka zaostala
Kost
Na čemu da se
Zaustave mi oči?
BITI SAM SVOJ GROB
Dodirnuti kost svoga djeteta
Na kom još samo trag maternice diše
Nad rastankom sazdanim od jame
U kojoj crvi vape
Da vratim im gozbu
Dotaći sebe u tom bezdanu
I reći:
I ja sam mrtva
Zar, uopće,
Ja
Sam?
ALEF
Jacquesu Derridi
Kako u pjesmi opjevati svijet
Riječ-praznina-riječ-praznina-riječ-praznina
U svakoj praznini kosmos
I u njemu praznina
STRAVA
S neizbrojivim godovima oko očiju
Starica mi rastvori
Olovo nad glavom
I reče:
Pogledaj u daljinu
Iz tebe izaći će
Vještice i demoni
Zašto me progoni osjećaj da
Napustio me
Najbolji dio mene?
NAIVNA IGRA
Kad me jutro izvede iz sna
I uvije u mirise kafe i svakodnevnice
U ispraznu ljepotu klišea
Smrt mi se naceri iza ugla mojih misli
A ja se pravim da je ne vidim
Ne bi li otišla svojim poslom
DJETINJSTVO 93’
Sjećaš li se kako smo
Gledali mozgiće drugara
Dok su izbezumljene majke
Žnjale ih sa asfalta
Sjećaš li se kako su tada
Zakoračile u vječnost
Te žetelice svoje
Vlastite smrti
Sjećaš li se straha
Koji nas je ždrao
I kako ruke, bile su nam hladne
Sjećaš li se smrti
Dok se oblizivala oko nas
I glodala nam snove
Sjećaš li se mirisa krvi
Koja nas je sažimala
U uplašeni pogled
Pamtiš li sivo-crvenu boju tla
Posljednji modni krik
Sezone rata?
***
Zašto danas kad te sretnem
Tvoje oči crvene su i sive?
I zašto ih kriješ od mene
Dok među nama zijevaju izglodani nam snovi?
I zašto spuštaš svoj strah na moje rame
I izazivaš mi jezu
Kada zemlja pojela je mozgiće njihove
I kada nebo popilo je suze njihove
I kada sivo-crveni strah proždreo je
Živote naše?
(Amila Kahrović Posavljak)
Autor/ica 👤tačno.net
