NA GARDOŠU, U ZEMUNU

Povezani članci

• Propaganda koja je od ljudi napravila glupane, a od života – farsu
• I opet će, ako bude sreće
• Otvaranje izložbe fotografija pod nazivom “Slučajnost ne postoji” autorice Maje Grozdanić
• Vuk Perišić: Ne postoji bezopasna mržnja
• Svetlana Broz dobitnica prestižne nagrade Univerziteta Tufts
• HANDKE & LIMONOV: Literate prevrtači nad masovnim grobnicama

Ili o retro izložbi „Dunav i Sava 1976-1977“, Tomislava Peterneka

Piše: Gradimir Gojer

Prilazeći brdovitim predjelom, uskim i ukošenim ulicama stare varoši zemunske, Gardošu, koliko sam informiran, zgodimice i teatarskom ljetnjem toponimu Zemuna, dakako i Beograda, nailazimo na nešto poput crkve i pri prvom upitu od ljubaznih tuzemaca saznajemo da smo tu, na pravom putu i pravom mjestu.

U tom, nad Gardošem, dominirajućem crkvištu smješten je Atelje i Galerija Čubrilo. Upravo tu, izvan velegradske pompe i (najčešće!?!) totalne blaziranosti i snobovštine, umjetnički fotograf Tomislav Peternek odlučio je postaviti retro izložbu Dunav i Sava 1976-1977. S pravom! Jer, takvom umjetniku i europski relevantnom bardu art fotografije i treba doći, pa i spremiti se i doći, na svojevrsno poklonjenje!!! Ova izložba i njen autor to apsolutno i zaslužuju.

Mitologijski je stoljećima kontekstiran pojam vode, njena životodajnost, njeni usklici i kliktaji života, koji se rađa i traje, a kad je o vodi riječ nikada ne gasne, niti umire… Tek, pojavljuje se i nepredvidljivo na nekim drugim mjestima. Kao što Peternekova Košava na Dunavu (1976.) legitimira umjetničke dosege i energiju autora u tri sloja, po okomici jednog prizora beogradske i zemunske košave, kada brodice sigurnost prizivaju, kada je nebo u kolorima nepredvidljive uzbibanosti, kada nostalgična svijetla brodica asociraju na prostore i vremena svojevrsne riječne bonace, u sloju neba, dalekih urbaniteta i uzbibanoga vibrata vode, tako i drugi njegovi fotografski prizori imaju punoću jednoga art carskoga reza.

Životodajnost i životoopstojnost Peternekovog umjetničkoga pristupa fenomenu vode poprima bilo i biće čistog hiper realističkoga odlika sure stvarnosti u dubinskoj slojevitosti foto prizorišta ritualnoga kupanja skupine Indusa. Tako fotorafija Indusi se peru na Savi (1977.) otvara čitav snop značenjskih slojevitih izričaja umjetnikove unutarnje, duboko humane zapitanosti nad moći i nemoći, uskoćom i širinom ljudskog angažmana; konačno nad našim, ukupnim, svekolikim traženjem nas samih u kozmopolitskom ključu svjetskom.

Tomiskav Peternek, retro izlozba “DUNAV I SAVA 76/77;  foto:zoran jovanovic maccak

Fotografija Kupus sa ratnog ostrva (1976.) donosi studiju balkanskog početka i kraja života… Jer kao što smo krenuli od zemlje i njenih poldova, tako završavamo u beznađu velegrada, sa bitnom olujom koja se na nebesima uznosi u daljinu…

Uistinu, sjajna Peternekova analiza prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Balkana, sada i ovdje…

Razmišljam kako bi mudro bilo da današnji urednici i kreatori nekada kultnoga tjednika NIN, jednoga se trena prisjete fantastičnih prizora i fotografskih fantazmagorija, kojima je, opet, nekada (!!!) Tomislav Peternek obilato častio čitateljstvo ovoga lista diljem negdanje nam domaje, pa da recimo i oni naprave foto symposion – likovnu gozbu, časteći svoje čitatelje genijalnim studijem, meteo-zemljopisno-likovnog proniknuća u Adu Ciganliju, a preko umjetničke radnje Peternekove Kućice na Adi Međici u jutarnjoj magli.

Inače, stilski konzekventno ujednačena izložba ovog i beogradskog i jugoslovenskog, a prema priznanjima i kozmopolitskog stvaraoca, donosi trideset i tri umjetničke fotografije (Život na Tikvari, Trka glisera kod hotela Jugoslavija, U očekivanju leta, Ribolovačke priče, Nasukana ribarska kućica, Na burićima, Prvi sneg u Zemunu, Prva plovidba automobila izlaganog na beogradskom Sajmu, Dunav u ledenom okovu, Kupus sa Ratnog ostrva, Kad se Dunav povuče u korito, Košava na Dunavu, Brodić pod Savskim mostom u magli, Kupanje Indusa na Savi, Dunavska regata Ilustrovane politike, David protiv Golijata, Čekajući povratak ribara, Čaplja sa Ratnog ostrava, Alasi izvlače mrežu sa dna Dunava, Svitanje na Dunavu, Kućice na Adi Međici u magli, Alas i njegov ulov, Alas i verni prijatelji, Dunavska paklena pomorandža, Spašavanje čamaca, Ledeno sidro, Ledeno sidro 2, Jutarnji trening, Pred nevreme, Zimski pejzaž, Povrće sa Ratnog ostrva za Zemunsku pijacu, Sojenice na Dunavu kod Zemuna, Ušće Save u Dunav), ali ono što fascinira nije samo broj sačuvanih i izloženih umjetničkih radnji, već prije svega fotografova tragalačka poniranja kroz art objektiv u životnu magmu, sa svim njenim bogatstvima oblika i mogućnosti življenja uz i na rijekama Savi i Dunavu. Peternekova fotografija je toliko likovno moćna da ja, kao na primjer na fotografiji Pred nevreme osjećam hladnoću i nakostriješene dlačice na rukama, ili u prizorištu Sojenice na Dunavu neku bliskost sa ambijentom i njegovim tvorcima…

Galerija Čabrilo pokazala je ovom reprezentativnom retro izložbom da majstorija fotografske umjetnosti, protokom vremena, dobija itekako na svojoj vrijednosti.

Tomislav Peternek je mudro pribjegao retro auto selekciji iz svoga bogatoga umjetničkog blaga. Dobro bi bilo da ovu erupciju unutarnje ekspresije i nevjerojatne preciznosti i smirene odmjerenosti foto kadrova vide i drugi ljubitelji umjetnosti diljem nekadašnje Jugoslavije… Jer, Peternek je svojim autentičnim umjetničkim djelom reprezent najizvrsnijeg bogatstva naše regionalne umjetničke punoće.

Prijatno predvečerje na Gardošu u Zemunu…

U Galeriji Čubrilo!