Moderne sevdalinke

Povezani članci

• Promocija knjige Gorana Sarića: Ruka iz krasnog Niotkud
• Izvedena premijera Novogodišnji put oko sveta u Vuku
• 1700 godina od Milanskog edikta: Konstantin Veliki i Slavica Kezunović
• Božica Jelušić: Sanjarenje i žurba
• „Markiranje i dekorisanje praznine“, izložba Jusufa Hadžifejzovića u „Zvonu“
• AMANET AUTORA MORALNIH VJEŽBI

Kruško nije, kao što svi znamo, bijo neki vrhunski intelektualac. Nije on im’o neke visoke školetine pozavršavane, nit’ se puno bavijo knjigama. Ono što ga je izdvajalo od ostalih bilo je njegovo tvrdoglavo opiranje da bude dijo neke mase, skupa istomišljenika. Uvijek je pišo uz vjetar….ili išo uz kurac što bi neki prostaci rekli.

Piše: Zoran Teofilović

Stoga se u njegovo kuću  ovdje u Ameriki slabo zalazilo, nit’ je on (sve sa svojom Kruškinicom) iš’o po drugim kućama teferićit’ do rane zore. Jedina sreća u svom tom skromnom socijalnom životu bila je njegova životna družbenica koja ga je znala u dušu i s kojom je mog’o bistrit’ široko i  napoprijeko.

Tako se njih dvoje nerijetko, obično vikendom, zajednički “umokre” s vinom marke Kabernje. Kruško je, gle belaja, odnedavno prest’o pit pivo, pošto je posto alergičan na njega, pa je preš’o na vino. Sve bi to bilo dobro da je Kruško taj prijelaz napravijo kako treba. Ma kaki, Kruško je samo nastavijo nasipat’  vino  u pivske krigle sve po pola litre i istom brzinom je pijo vino k’o što je ispijo pivo. Džaba je Kruškinica opominjala, džaba mu govorila da je seljak i da treba poradit’ na svojim manirima pa mu pokazivala kako treba sipat’ i kako degustirat’. Kruško je to sve smatr’o buržojazijskim proseravanjem.

I tako ne prođe dosta vremena od početka konzumiranja do početka tihog pjevušenja našega Kruške. Pola sata u vr’ glave. Što se Kruškina pozamašna tintara više crvenila to je ton njegovog pjevanja postajao veći tako da su i djeca u njega postajala dijo te sveopće troture. Kruškini sinovi, tipični primjeri američkih derišta odraslih na Kanje vestu i Džej ziju, bi ga obično molili da prestane govoreći mu to stop with these stupid songs i kako the lyrics (razumiju momci naš jezik) simply suck !!!

Kruško se nije puno obazir’o na to nego je nastavlj’o revat’ a ponekad bi se i žena u njega, više iz očaja, pridruž’la al’ tiho..onako…buržujski k’o gospođa. Ujutro bi bilo glavobolje i  mamuralo bi se cijeli dan, čojek jednostavno nije bijo nizarašta. Sjedijo bi Kruško i sumir’o sinoćnju noć  i čudijo se i žalijo kako njegova dva sina, dva potomka, ne vole starogradske i sevdalinke. I onda mu je odjednoč, u svom tom alkoholnom isparavanju & magnovanju, sinulo. Pa kako će djeca volit’ kad su tekstovi zastarili…kad su arhajičnji kru’ te pečen’ molov’o. Treba te tekstove malo izmjenit’ pa da i omlad’na zavoli naše sevdalinke, pa nek prenosi s koljena na koljeno.

Uze zato Kruško komad papira i olovku, napravi sebi čaj od kamilice pa se zamisli filozofski poput Sartra nebil’ iz njega pokuljale te moderne strofe. Eh nije to sad prosto ko ona priča iz bukvara “ Išla Maša u šumu”, nit’ je sklepaj na brzinu k’o Marina, šta narod zna šta je stij. Treba to moderno al’ ipak da ostane u okvirovima, da se sačuva lirska pojetika i naša kulturna baština.

I nakon jedno 3-4  sata iziđoše iz Kruške, da prostite, dvije  lijepe kitice. Evo Kruško započe ovo epohalno djelo a na vama je dragi čitaoci da ga nastavite. Man’te se na čas ozbiljnih političkih tema, napregnite zajednički svoje moždane vijuge ako iste postoje, i nastavite. Ukoliko niste vični ovom zanatu potražite pomoć od muža, žene, djece, istospolnog partnera, svekrve il’ punice. Haja…. Ovu modernu sevdalinku treba pjevušiti na melodiju poznate “ Kad ja pođoh na Bentbašu”.

Stara majka sišla s fejsa

Pa zgrabila Samsung šest

Utipkava puna bijesa:

“Evo padam u nesvijest“

Mila šćeri brz’ poteci

Nije šala nije trač

(a šćer odtipkava svojoj majci)

Mila majko odma’ reci

Jes’ kupila vindovs tač  ?

Sad vi nastavite…šta je to važno stara majka imala reć svojoj šćeri ?