MARIJA, LJUBAV MAJAKOVSKOG

Povezani članci

• ADIO LAFČINO, JUNAČE MOG DJETINJSTVA
• U povodu lektirne makulature
• Odlomak iz romana: Lavirinti Valdinosa
• Promocija knjige „Maternji jezik“, autora Ahmeda Burića
• Lice Drugog pored mene
• Ismet Smajlović: Zagađivači ljudosfere (1)

MARIJA, LJUBAV MAJAKOVSKOG

Mariji se kosa rijedi i ruke boraju,

ne lista više modne časospise,

miruju grudi, ko da moraju

i prsti se grle, valjda, navikli se.

Ne mari više za celulit, strije,

oko trbuha, brežuljčića snena,

ko orhideja uz prozor nostalgije

stoji Marija, zamišljena.

U spomenar žuti misli žele virnut,

neumilni na čas zaustavit sat,

pupoljkom usne, ko nekad, dodirnut

kuštrava mladića mirisni vrat.

Petar Fehir