LITERARNI KRISTAL

tačno.net
Autor/ica 25.8.2014. u 16:25

LITERARNI KRISTAL

Mato Jerinić „Kapi kiše od kristala“, Društvo duboravačkih pisaca, Dubrovnik

Piše: Gradimir Gojer

Već ranije sam se susreo u svom čitateljskom itinereru diljem ex-jugoslavenskih prostora sa produkcijom Društva duboravačkih pisaca. Talentirani, ne manje od svojih negdanjih renesansnih, srednjevjekovnih, pa i pisaca iz naših poraća, generacija predvođena akademikom Lukom Paljetkom, Foretićem i drugim velikim imenima dubrovačke književnosti dvadesetog stoljeća ostvaruje rezultate književnosti, usudio bih se ustvrditi, u gotovo alkemijskom ključu!!!

Ono što karakterizira posebno najnoviju produkciju Društva duboravačkih pisaca je žanrovska i stilska raznovrsnost.

Od pripovjesti, preko rasne poezije (posebno one Paljetkove!) do odličnih proznih uradaka i esejistike koja imponira, sve je to bogata škatulja zlaćanih rukopisa Dubrovkinja i Dubrovčana, koji za naših dana između mira i forteca ispisuju listine, a siguran sam da u tom smislu pogađam: neće biti manje vrijedne od njihovih davih i bližih predšasnika!

Mato Jerinić je u prvoj instanci značajan žurnalist hrvatskoga međuraća (između Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata!). U njegovom obimnom opusu podjednako participiraju priče, pjesme, eseji, teatarske kritike i kronike, ali i sjajno novinarstvo, kojim se bavio gotovo cijelog svoga života.

Bio bih nekorektan i krajnje nepošten prema ovom autoru kada u cijelom njegovom opusu ne bih istakao sjajni žižak, stvarni književni biljur optočen nevjerojatnom stvaralačkom zrelošću. To je svakako njegova posljednja zbirka priča, proza niti dugih niti kratkih, nego proza po mjeri (!!!). Knjiga Kapi kiše od kristala je podjeljena u dva poglavlja. Zanimljiva, izuzetno zanimljiva podjela knjige!

kapi kise

Mato Jerinić na predstavljanju knjige u Dubrovniku

foto: Željko Tutnjević

U prvom dijelu Mato Jerinić se bavi proznim učitavanjem u dio svoje mladosti provedene na selu, onkraj Dubrovnika. Drugi dio obuhvata život Grada, život po dubrovačku naših dana. Teško bi se moglo tvrditi da ovaj rasni pisac izvježbanih stilema nema uzorno lektirsko određenje prema literaturi!?! Dapače, u njegovom stvaralaštvu, u njegovom pisanju kraćih i dužih proznih cjelina osjetim duh i miris, ćutim dubrovačku finecu, a likovi su mu precizno izvajani po šnitu temeljne književne dubrovštine.

Oduvjek sam smatrao da je za prikaz knjige iznimno netalentirano, čak i nekorektno po budućega čitatelja, prepričavati fabule pročitanog!!! S toga ću i ovog puta zatajiti elemente fabula, ali hoću i mogu kazati da prozno pismo najajarkije sija u trenucima kada Mato Jerinić prepričava stare i uskrsava nove dubrovačke ljubavi, začete i trajuće unutar zidina Grada od ljubavi i Grada od finece.

Ostarjeli kapetani i neprebol njihovih ljubavi, povratničke poruke ljubovca koje pred smrt dolaze, pa onda gotovo kriminalistički skerco u jednoj od Jerinićevih duborvačkih storija čini s jedne strane ugodu čitanja na vrsnom, preciznom dubrovačkom jeziku, a s druge strane (posebice u prvom dijelu knjige!) nalazimo susret sa kamenito odsječenim, žuljevito opervaženim govorom dubrovačkih Vlaja, onih Dubrovčana koji na kamenu, kad se jutrom probude ne vide ljeskanje mora… Uzbudljivost i poetičnost ove knjige, a ona je simbolično poetična od svog naslova pa nadalje, neće ostaviti ravnodušnim niti jednog čitatelja koji ima razvijen osjećaj za lirsko, za nostalgiju, za imperijalnu literarnost! Knjiga nije Jeriniću poslužila tek da demonstrira vrhunski stil, nevjerojatno znanje jezičkih suština i posebno dubrovački osjećaj za mjeru! Knjiga je to vrsno životom natopljene i nabijene proze!

U svojoj književnoj zrelosti Mato Jerinić je mene, a siguran sam i svakog drugog čitatelja koji se susretne sa listinama ove knjige, doveo do ozbiljnog pitanja: da li naša temeljna katarzičnost, naša ljudska spremnost na katarzu nije dobrano zasjenjena književnim sapunicama, koje sve više liče na jeftini publicistički populizam, a sve manje se približavaju (i sve teže se uspjevaju približiti!) ozbiljnoj prozi???

 

tačno.net
Autor/ica 25.8.2014. u 16:25