Kuća pored mora

Povezani članci

• Zora
• Andersen iz Bjelaja
• Završen 2. FAŽANA MEDIA FEST (07.-13.09.2020)
• ZAVIST I LJUBOMORA KAO NOĆNA MORA
• Predrag Koraksić, karikaturista: „Koliko sam bogu skrivio da moram da se bavim ovim šljamom“
• Hegelovska dijalektika i veznice između dijalektike i pojma komemoracije

  A. Dediću

Raznesene valima i vjetrom
tu su tople ruševine ljeta …

Na povratku,

cijelim putem kiša.

Kolone. Radovi na putu.

To Nijemci,

propisujući drugima druge “pilule”,

svoju ekonomiju drže

javnim radovima.

Na plejeru – Kemo i Prijatelji.

Kemo i Žera.

Kemo i Čola.

Kemo i Oliver.

Arsen.

“Vidiš,” kažem,

“njega nikad ne slušam u autu –

nije to muzika za ‘zvučne zavjese’!”

Nju cugam sâm,

u malim količinama.

Šutke.

Natenane.

Sjećam se jedne večeri,

u opkoljenom gradu:

nas šačica entuzijasta,

krenuli da napravimo

Arsenovo veče.

Bilo, na stolu,

uz fitilj i uljanice,

i neke mršave meze,

dvije-tri kapi domaće,

i nekakvo – ko zna odakle donešeno?! –

vino.

Bile, bogami, i gitare.

Kroz prozor prekriven plastičnim folijama,

namjesto mlade mjesečine,

i nota Matijinih,

s prve linije stalno dopiralo

štektanje PAM-a,

ili PAT-a,

ne sjećam se više,

moja Ines.

Ničeg nema, ničeg nema
od tebe od mene, od nas.

 Goran Sarić