KOZMOPOLITIZAM KAO PRIVID, Azemina Krehić

Povezani članci

• Najveći pobjednici nisu oni koji nikada ne gube, nego oni koji nikada ne odustaju
• Konkurs za februarska priznanja
• SCENOGRAFIJE U ZVONU
• Održana promocija knjige “Čekajući dogledno vrijeme” u Tuzli
• Bajram Mubarek Olsun! Urime, urime!!!
• Četrnaest godina od smrti anđela: Margita Stefanović princeza naših srca

Foto: FB

Slika jučerašnja

(Ljubuški 1992.)

Sjediš u mojoj avliji,
na mome kamenu.
Potom,
bereš moje smokve.
I dok ti svježe mlijeko klizi niz prste,
kazuješ mi da Bog nije postavio granice među ljudima,
već ljudi sami.

Slika današnja

(Ljubuški 1992.)

Provaljuješ u moju avliju,
razbijaš moj kamen,
podrezuješ moje stablo smokve,
i dok ti znoj i gnijev izbijaju iz tijela,
ti urlaš, progoniš me,
kuću mi pališ,
i dom moj ništiš.

Slika sutrašnja

(Ljubuški 1993.-___)

Sjedim na tuđem kamenu,
bez igdje ičega,
pitajući se;
kakve si to granice u svojoj glavi postavio?
Šta si mi to uradio?
Otkud ti samo pravo?

Azemina Krehić

ljubusaci.com