KONTROLIRANA MEMORIJA I KREIRANJE ZABORAVA

Povezani članci

• Dokle više obraćati pažnju na Žižeka?
• LJUBAV, BOL, SAMOĆA Poezija Borisa Domagoja Biletića
• Građanski savez: Spektakularna propast politike SDA!
• Miroslav Krleža: Zločin i kazna (1) – Na rubu pameti (6)
• Spomenici životu – spomenici smrti
• Vratiti Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o prebivalištu i boravištu u redovnu proceduru

Foto: Velija Hasanbegović

Eduard Bond “Nigdje nikog nemam“, režija Alban Ukaj, Sarajevski ratni teatar SARTR

Poslije Lira (Narodno pozorište Sarajevo), Uski put prema dubokom sjeveru (Pozorište mladih Sarajevo) veliki dramatičar našega doba Eduard Bond vraća se na sarajevsku teatarsku scenu. Komad Nigdje nikog nemam angažirana je dramska storija u kojoj se razobličava kontroliranje memorije i kreiranje zaborava, kojim su nas čudesima podarili tvorci dehumaniziranih kapitalističkih sustava i moćnih gospodarskih gangova koji su ih kreirali. Tri lica prolaze paklene egzistencijalne probleme nailazeći na svakom koraku na nevjerojatne životne limite. Između ostalih tu je i tema incestuoznosti.
Glumac, ali i vrstan glazbenik, Alban Ukaj režirao je ovu predstavu sa puno entuzijastičke vjere, podržan od Snježane Bogićević i Jasenka Pašića.

Strast dominira pozornicom, a ono što bi u budućem igranju predstave trebalo dometnuti u njen prološko-početni akord je snažniji i jasniji ključ kojim bi masovna publika dešifrirala ni malo jednostavne kodove ovog Bondovog komada.

Ponajbolju kreaciju ostvaruje u svim fazama predstave Snježana Bogićević, ali i Alban Ukaj i Jasenko Pašić zanosnom energijom ispunjavaju ovaj angažirani teatarski akt.

Ova predstava apsolutno je potrebna u konfekcijskom repertoarnom i interpretativnom sivilu sarajevske kazališne sezone!