KONDENZAT MISAONOG I POETIČKI ZRELOG

Povezani članci

• Zlatko Gall: Frljićevo pljuvanje istine u oči
• U tuđem vijeku Dobrice Ćosića
• KRHOTINE DEVEDESETIH (2): Intelektualci ponovo na stratištima
• “Rundek Cargo Trio” u Domu mladih Sarajevo
• Božica Jelušić: ČARI PLIVSKOG JEZERA, JAJCA, VRBASA I BOSNE PONOSNE
• ZAŠTO BEZ KRLEŽE?

Prikaz

Željko Grahovac „U oba roda“, Opća biblioteka u Zenici, 2014.

Piše: Gradimir Gojer 

Zenički književnik Željko Grahovac, po obrazovanju filozof, svoju je književno-filozofijsku karijeru otpočeo objavljivanjem esejistike u časopisu Dijalog, koji je tada urednički profilirao ugledni bh. filozof Kasim Prohić, da bi prve verse objavio 1988. u izdavačkoj kući Veselin Masleša iz Sarajeva, publicirajući stihozbirku Sveto rastrojstvo.

Uređujući časopis Život u periodu od 2003. do 2007., te Bosansku vilu, od 2009. do 2011. Grahovac je bitno utjecao na kretanja u suvremenoj bh. književnosti, a posebno je to bilo potencirano u vremenu njegovog urednikovanja u izdavačkoj djelatnosti SPKD Prosvjeta (2001.- do 2008.) kada je nakladnički uobličio i producirao desetak knjiga…

Uporedo u periodici (Književna revija, Izraz, Odjek, Život, Motrišta, Diwan, Stećak, Lica, Osvit, Glasnik Matice Hrvatske, Letopis Matice Srpske, Književna reč, Književne novine, Behar, Dnevnik, Polja, Republika, Marulić…) Grahovac objavljuje kontinuirano i istrajno prikaze, kritike, osvrte i esejistiku.

Za nekoliko nakladničkih kuća Grahovac je oblikovao i pripremio lektirske izbore, sa relevantnom predgovornom opremom djela Antuna Gustava Matoša, Muse Ćazima Ćatića, Ćamila Sijarića, Stanka Kolara, Tvrtka Kulenovića, Kemala Mahmutefendića, Selima Arnauta, Ahmeda Hromadžića, Šukrije Pandže, Vladimira Nazora, Ivana Gorana Kovačića, Anđelka Vuletića, Dragana Jovanovića Danilova, a iznimno seriozne monografske studije ovaj je književnik izvojštio snatreći nad književnim polifonijama Anđelka Vuletića (Anđelko Vuletić – pjesnik žeđi i poruge) i Vitomira Lukića (Staništa i prominuća svjetlosti). Njegova antologija Dahom i sluhom kroz hrvatsku poeziju dvadesetog stoljeća mjerodavan je vodič slojevitostima poetskih djela hrvatskih pisaca.

Željko Grahovac

Panoramom novije bh. poezije Ponestaje prostora Grahovac kroz mikroeseje i slojevite bibliografije ispisuje ponajbolji prikaz tijekova književne produkcije u oblasti poezije u BiH.

Knjigu eseja i kritika Sricanje i nicanje izdala mu je nakladnička kuća Sarajevo publishing.

U svojoj najnovijoj, trećoj knjizi poezije U oba roda Grahovac suvereno demonstrira profilirani kondenzat jedne misaone i poetičke zrelosti. U oba roda je knjiga podjeljena u petnaest poetskih, do kraja precizno oblikovanih poglavlja, u kojima isčitavamo verse osviještene, suvremene i svevremenosti asocijativno okrenute poezije.

Ponekad je dugogodišnja pjesnička šutnja izraz trijumfa unutarnjih sukobljavanja i svojevrsne auto-poetske cenzure, koja onda, kao u slučaju ove Grahovčeve stihozbirke, naprosto plane, bukne, eksplodira versima koji su puni značenja i unutarnjeg duboko proživljenoga pjesničkoga naboja.

Tako će Grahovac, rijetko štedro ali i pjesnički hrabro (!) zasvjedočiti o slojevitim neuralgijama naših života i življenja uopće, iznimno osobenim u pjesmi Kad nešto nazoveš pjesmom:

„… Je li naše porijeko odozgo ili odozdo i kuda se mi vraćamo pružajući drugima ove riječi koje smo rekli jedno drugome i mijenjajući sve što ljubav može mijenjati…

I zašto si onda nazvao pjesmom kad se ne osvrnemo šta se tad sa svijetom zbiva, kada uvijek daješ pravo pitanje na postavljen odgovor…“

Duboko filozofijski kontaminirana pjesnička slutnja i sumnja, bez koje nema niti istinski vrijedne suvremene pjesničke misli, sa širokim sprektrom asocijacija progovara i kroz verse, uistinu vrijedne i moćne prološke pjesme Dok gledam kako plače Odisej, sin boli, tragedijsko i bolno doživljavanje naše ovovremenosti, Željko Grahovac je protkao svim pjesmotvorima i diljem listina ove vrijedne stihozbirke, temeljene na dva plana, na planu iskustvenosti i poetičkoga znanja te izvornih spoznaja boli preživljenog i proživljenog u vlastitom putu, hirovitostima životne zbilje i svakodnevne ispitnosti:

„Tišina je šuma u ušima posađena, /Na ramena vremena se brdo propinje, /I u njega udjeven strmoglav, /Jedan krak prelama se u nama /A unutra što je – presipa se kao gutljaj /Tamo i ovamo u ponorni vrtlog…“

Moćnoj Grahovčevoj pjesničko-filozofskoj metaforici u ovoj zbirci fini, decentni i pristajući likovni okvir, varijacijom na teme slike Pola Klea Glasnik jeseni dao je Haris Abdagić.

Ovu vrijednu knjigu uredila je Slavica Hrnkaš.

Opća biblikoteka u Zenici i ovom književno atraktivnom i poetički delikatnom knjigom, kao svojim produktom, dokazuje se ne samo kao dom nego i mjesto nastanka ozbiljnih književnih ostvarenja.