Književnost na Internetu

Povezani članci

• Miroslav Krleža: Srpska i makedonska freska
• Balenović: Umjesto borbenih zrakoplova nabavimo kanadere i helikoptere za hitnu medicinsku skrb!
• Dva generala – Divjak i Divljak
• Večeras počinje 23. SFF: Oliver Stone, John Cleese, 235 filmova i 43 svjetske premijere
• Ljubo R. Weiss: Zar nam trebaju upozorenja Efraima Zuroffa?
• Bilježnica Robija K.: Niška Drina

Obzirom na moje obrazovanje i vrstu posla (matematika/informatika) koju svakodnevno obavljam u jednoj firmi, moglo bi se očekivati kako ću vas sada zasuti informacijama i dokazima o velikoj moći novih medija, o apsolutnoj prednosti Interneta nad knjigama, o tome kako će Internet vrlo brzo biti (ako već nije) jedino mjesto na kojem će književna riječ sigurno živjeti.

Ali kako nisam isključiva, tako neću pisati niti o tome da ništa ne može zamijeniti knjigu, njen miris, listanje, od korištenja, požutjelih stranica… Neću nostalgično naglašavati vrijednost ispisanih rečenica – posveta na prednjim stranicama, prisjećanja kada i gdje ste je kupili…

Kao što je već uobičajeno istina je negdje na sredini. Samo što ovdje imamo mogućnost uzeti najbolje, što možemo, od oba medija: i iz knjige (prave, papirnate) i sa Interneta. U konačnici se ta dva medija, zapravo, savršeno dopunjuju.

U nekoj pošteno definiranoj podjeli funkcionalnosti, i redoslijedu događanja, Internet bi trebao biti prvi medij za kojim posežemo. Već odavno Internet je, i kada govorimo o književnosti, nezamjenjiv kada su u pitanje informacije. Postoje razne stranice na kojima se možemo kvalitetno i brzo informirati o književnicima, nakladnicima, starim i novim knjigama, čitati književne prikaze književnih znalaca i komentare tzv. običnih čitatelja. Od nedavno postoje i stranice na kojima se nalaze pohranjene knjige, koje možete čitati, preuzeti (download) na svoje računalo, ili tiskati na pisač. Za sve navedeno zakoni su vrlo liberalni, pa je „dolazak do knjige“ (brzina, trošak…) u potpunosti promijenjen. Ako se držimo već spomenute „poštene podjele“, tada bi „surfanje“ Internetom trebalo ipak rezultirati posudbom u knjižnici, ili kupnjom, „prave“ knjige za koju smo dobili dovoljno informacija preko Interneta, i na osnovu kojih smo zaključili da se radi o dobroj knjizi koju treba pročitati. Da, tako bi to trebalo biti!

O prednostima Interneta moglo bi se pisati mnogo: dostupnost svima, trajno čuvanje od zaborava (i ev. uništenja) posebno starih knjiga, golema i raznovrsna mogućnost izbora… i tako u nedogled.

Pregledavajući stranice na kojima se nude tzv. digitalne knjige, mene je upravo ta mogućnost, golemog i raznovrsnog izbora, zabrinula. Negdje se, ipak, u tom fantastičnom i svemogućem mediju izgubio Urednik! Čitatelju – književnom znalcu to i nije neki problem, ali ako govorimo o velikom broju čitatelja kojima je Internet (i ono što on nudi) ujedno i putokaz – preporuka za „dobru knjigu“ – tada možemo biti s pravom zabrinuti. Na pojedinim Internet stranicama možete naći i po nekoliko objavljenih knjiga jednog te istog nepoznatog (i što je još važnije: lošeg) pjesnika, dok na toj istoj stranici imate objavljenu po jednu knjižicu klasika hrvatske poezije. Onima koji imaju vremena „otvarati“ sve knjige takvih „nepoznatih“ autora neće trebati mnogo da se uvjere kako se, ipak, radi o „lošoj“ poeziji, na koje su samo izgubili vrijeme. Jer, kada je poezija u pitanju, vrlo brzo možemo postaviti dijagnozu o kakvoj se knjizi i pjesniku radi, Osobno to radim na vrlo jednostavan način, i donosim privremene zaključke (često se takvi zaključci i nakon detaljnijeg čitanja ne mijenjaju) tipa: „nema tu poezije“ ili „Ima tu nešto što vrijedi truda-čitanja“ ili uzviknem: „Ovo je fantastično!“ Dalje je sve klasika: čitamo ono što smo odabrali!

Možda ćete kazati: „Pa što onda! Treba sve pročitati! Imati informaciju, Gdje je tu problem?“

Problem je u povjerenju prema određenoj Internet stranici, njenom Uredniku (ako postoji). O poznatim autorima-pjesnicima već imamo neko svoje mišljenje, ali u gomili loših knjiga poezije (zadržati ću se samo za sada na poeziji) novih nepoznatih autora, pojaviti će se sigurno i kvalitetan autor – dobra poezija, a mi je nećemo primijetiti. Čitatelj koji je jednom potrošio, na nekoj stranici, 2-3 sata otvarajući (i čitajući) lošu poeziju nepoznatih autora rijetko će posegnuti ponovno za takvom stranicom i nekim novim nepoznatim autorom.

U ovom kontekstu, postavlja se pitanje, što bi eventualno opravdalo gore napisano: da li se i tu radi o nekoj vrsti „vlastite naklade“? Da li, između ostalog, Internet služi da autori, koji ne mogu naći nakladnika – urednika za objavljivanje svoje zbirke pjesama, ipak pronađu način da objave na internetu, odjednom, sve svoje pjesme koje su ikada napisali.

Pretpostavljam da je većini vas poznata stranica: http://www.digitalne-knjige.com, koja je, na području hrvatske književnosti, ušla u jedan od većih (ako ne i najveći) projekt digitalizacije knjiga. Projekt je svake hvale vrijedan, pa svakako posjetite tu stranicu. Ali baš zbog veličine i značaja koji taj projekt ima trebalo bi voditi malo više računa o njenom sadržaju. I ako se već, iz nekih više-manje opravdanih razloga, objavljuju recimo „ne baš dobre knjige pjesama“ da se one barem grupiraju. I da se takvim autorima omogući neka prezentacija, ali ne da veličinom svog objavljenog opusa bude daleko ispred klasika poezije.

I na kraju, želim vam preporučiti i jednu manje zahtjevnu (ali samo po opsegu!) Internet stranicu: http://www.pjesnici-ane-horvat.net/ – stranica hrvatske ljubavne poezije. Urednik stranice, u pravom smislu te riječi, je književnica Ana Horvat (*), koja odmah na početku kaže: „Predstavljam vam pjesnikinje i pjesnike koje volim“. Meni se, eto, dopao taj njen pristup! Mnoge „službene“ antologije vrsnih književnika i antologičara i nastaju na osnovu takvog pristupa odabiru autora, samo on nije tako deklarativno iskazan!

Više je razloga zašto sam se, od svih Internet stranica koji objavljuju poeziju, odlučila preporučiti baš ovu!

Za početak: stranica je uspješno prošla „testiranje“ (moju preporuku, pa onda daljnje lančane preporuke) među mojim prijateljima koji vole poeziju, ali i kod onih koji joj baš nisu skloni! Moja sestra, koja živi u Americi, proslijedila je tu adresu svim poznatima u Americi koji razumiju hrvatski jezik. I svi su bili oduševljeni! Čime? Pa baš onim što zapravo tražimo kod Internet stranica za poeziju: brzo i kratko upoznavanje sa pjesnicima po preporuci urednika kojem ćemo (ili nećemo) dalje vjerovati,

Naime stranica sadrži, do sada, 100-tinjak malih digitalnih knjiga poezije različitih autora! Svaka pjesnička knjiga sadrži lijepo dizajnirane korice, sliku i kratku bio(biblio)grafiju autora, te 20-tak ljubavnih pjesama po izboru urednika. Mislim da je to pogođena mjera (za šire čitateljstvo sklono ovakvim medijima) za upoznavanje autora (ako vam je nepoznat), ili za prisjećanje na poeziju pjesnika kojeg smo nekada učili u školi i čitali. Knjige se brzo otvaraju i listaju mišem (nije potrebno preuzimanje). Ali ih je moguće, ako to želimo, i preuzeti na svoje računalo ili tiskat u obliku knjige.

Tako ćete u izboru Ane Horvat pronaći najbolje pjesme I. G. Kovačića, Petra Preradovića, Kranjčevića, Ujevića, Šimića, Vesne Parun, Šopa, Cesarić, Matoša, Mihalića,…. predivne i vječne ljubavne pjesme Zvonimira Goloba. Prisjetiti će se, ako ste zaboravili (priznajem: ja jesam!), po kojim pjesmama je poznat Stanko Vraz, Vidrić, Kamov,… Pa slijedi pjesnički zrela i davno potvrđena generacija koju prevodi Luko Paljetak, a slijede A. Dedić, Jakša Fiamengo, Enes Kišević,… Također tu je i izbor pjesama pjesnika koji su posljednjih 15-tak godina nezaobilazni u hrvatskom pjesništvu : Jozefina Dautbegović, Lana Derkač, Simo Mraović, Sead Begović,itd.

I na kraju, uz isprike što nisam imala vremena pronaći adekvatne Internet stranice i na područjima bosansko-hercegovačke i srpske književnosti, pozivam vas da ih vi osobno preporučite.

(*) Ana Horvat (pravo ime Jasna Palčec) rođena je 1943 g. u Zagrebu. Dosad je objavila 14 pjesničkih zbirki i jednu knjigu proze. Članica je društva hrvatskih književnika.