Kako zvuči napuštena šećerana ili njujorška burza?

Povezani članci

• ZAŠTO SAM PREKRŠIO VLASTITO PRAVILO
• Hasija Borić: Pismo Semezdinu Mehmedinoviću
• „Di si bija kad je grmilo“
• Pravo na sjećanje
• Kome smeta Krležino jugoslovenstvo
• Esad Bajtal: Muzej nije zaključan ključem, nego otimačinom i pljačkom društvene imovine

Prva izložba posvećena umjetnosti zvuka u jednom od najistaknutijih svjetskih muzeja suvremene umjetnosti otvorila se u subotu u njujorškoj MoMa-i, a donijela djela nekih od najinovativnijih suvremenih umjetnika koji su za način svojeg umjetničkog izražavanja odabrali zvuk.

Kako se navodi u najavi izložbe na mrežnim stranicama MoMa-e (Museum of Modern Art), iako je zvuk u umjetnosti prisutan već desetljećima, umjetnost zvuka do danas je ostala na marginama svijeta umjetnosti, zanemarivana od velikih institucija i osuđena mahom na male galerije.

Izložba “Soundings: A Contemporary Score” koja se otvara 10. kolovoza u tome muzeju nastoji tu nepravdu ispraviti kroz djela 16 umjetnika iz deset zemalja koji zvuku kao alatu umjetničkog izražavanja pristupaju u kombinaciji s raznim umjetničkim disciplinama – od vizualnih i izvedbenih umjetnosti, do arhitekture, kompjutorskog programiranja i glazbe.

Svima im je zajedničko to što u svojim istraživanjima ne bježe od materijalne stvarnosti, već svoje umjetničke odgovore smještaju u kontekst opipljivog okoliša, služeći se pritom intervencijama u arhitekturu, vizualizacijom inače nečujnih zvukova, istraživanjem jeke zvuka u galerijskom prostoru, a tu su i projekti poput eholokacije šišmiša, zvučnih snimki napuštenih zgrada u Černobilu i tvornice šećera u Tajvanu, te zvonjave njujorških zvona.

Umjetnici u svojim radovima nastoje isprovocirati slušatelja i izavati ga na aktivno slušanje, pojačavajući dojam opipljivosti odnosa između vanjskog i unutarnjeg prostora. Cilj im je skrenuti pozornost posjetitelja na stvarnost zvukova u prostoru koji ih okružuje, a različitost njihovih pristupa pokazuje da je riječ o složenom području brojnih mogućnosti istraživanja. Ipak, poruka je izložbe vrlo specifična: naime, da način kako slušamo određuje ono što čujemo.

Jedan je primjer dugačka drvena klupa iz podzemne željeznice koja, kada na nju sjednete, emitira zvuk koji je lakše osjetiti nego čuti. Zvuk stvaraju strateški postavljeni transduktori a djelo se zove “Motor-Matter Bench” njujorškog umjetnika Sergeia Tcherepnina.

Instalacija “A Bell for Every Minute” Stephena Vitiella sadrži snimke zvukova zvona diljem New Yorka – crkvenih zvona, brodskih sirena, zvona bicikala i onog njujorške burze.

Među umjetnicima koji će biti predstavljeni izložbom su Susan Philipsz, koja je 2010. osvojila prvu nagradu Turner za audionistalaciju, te Haroon Mirza, koji je 2011. na Venecijanskom bijenalu dobio “Zlatnog lava” za najbolju mladu nadu. Tu su i Tristan Perich iz New Yorka, norveška umjetnica Jana Winderen, Danac Jacob Kirkegaard i drugi.

Izložba je otvorena do 3. studenoga.

tportal