KADA SE ČOVJEK PRETVORI U LUTKU

Povezani članci

• Poezija na sav glas
• NENADMAŠNI HORACIO
• Odvedi danas jedno dijete u teatar
• Od Radioheada do Dylana – svi luduju za slikarstvom
• IMAGINE
• TREĆA GODIŠNJICA ACCOUNT-a: Novinarke Mirjana Popović i Elma Kazagić dobitnice nagrade za najbolje izvještavanje o korupciji

Ili o „rubnom“ teatru Lutke i „rubnom“ teatru Čovjeka, na način Ante Hrkača

 Piše: Gradimir Gojer

Kao onaj koji je, zgodimice, pisao o čarolijama i čudestvima teatra, pa i onoga lutkarskog, upoznao sam glumca-lutkara Antu Hrkača. Kasnije, kao direktor i umjetnički rukovoditelj sarajevskog Pozorišta mladih imao sam priliku i blisko surađivati sa ovim magičarem marionete, javajke, ginjola…

Na brojnim teatarskim manifestacijama koje su slavile umjetnost lutkarstva, i ne samo u BiH, bio sam ponosan što živim u dobu u kojem stvara ovaj umjetnik…

Ante Hrkač je bio čovjek u potpunosti posvećen lutkarstvu, a lutku, u bilo kojem obliku i formi, jednostavno je obožavao!!!

Lutka za Antu Hrkača nije bila scensko sredstvo stvaranja čarolije?! Dapače, Hrkač je lutku doživljavao kao produženu emotivnost, kao dio glumačkoga habita, kao dio umjetničkoga bratstva u kojem se, jednostavno, ne zna gdje počinje čovjek a gdje nastaje čarobnost (!!!) lutke.

Hrkač je imao zlatne i zlatonosne ruke kojima je, ne tek i samo animirao, već bi bilo tačnije kazati slojevito imaginirao biće, spiritualnost i metafizičnost svijeta lutke. Njegove lutkarsko-animatorske bravuroze izdvajale su ga od konfekcijskog odrađivanja predstava u lutkarskom kazalištu i izdizale na postament prvaka Teatra! Hrkač je naprosto bio produžena životna sadržajnost svake lutke kojoj je podarivao, i to jarko, magijski pozorničku sadržajnost i životnu punoću!

Ante Hrkač nije znao granicu na kojoj prestaje njegova gluma, a otpočinje akt animacije! On je jednostavno bio čovjek koji se pretvorio u lutku i živio život lutke kojoj je, dakako, sam moćno (!!!) udahnjivao životodajnost i umjetnički sadržaj!