JOSIP PEJAKOVIĆ: JUGOSLAVIJO SAMO SI TI U SRCU MOM

Povezani članci

• Promocija knjige Gorana Sarića u Mostaru: Nemamo pravo šutjeti o ratnoj prošlosti
• SDA-IZ-HDZ-EU: Licemjerni koloplet
• Mirnodopska okupacija
• Hrvatski kompleks više vrijednosti
• Dvadeset prvi vek će biti vek straha
• Michael Lapsley u Sarajevu

Foto: Arhiva

Prođe evo trideset godina teških, tegobnih i mukom podijeljenih. Danas živim u jednoj duboko razvaljenoj i nesretnoj zemlji Bosni i Hercegovini koja je bila samo sretna kada je bila dio tebe. Kao tvoj središnji dio, bila je i tvoje srce, i tvoja duša. Dok je ono kucalo ti si živjela od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana.

Kako si tako mogla opstati skoro pola vijeka. Mogla si jer su te vodili neki, koji su znali šta hoće. Sa njima nije bilo ove sveopšte nesreće i onih koji u malom broju imaju SVE i u velikom broju nemaju NIŠTA. Vratiše nas u 1990. godine, u prošlost, da po njoj čeprkamo kao po kanti za smeće izvlačeći iz nje govna, gnjilež i smrad učmalog nacionalizma kojim danas zaudaraju svi JUGOSLAVENSKI nekadašnji prostori.

U Jajcu 29. novembra 1943. godine neki odvažni i ozbiljni ljudi antifašisti, udariše temelje neke nove, pravednije narodne države Jugoslavije učvršćene i natopljene krvlju njenih najboljih sinova i kćeri iz svih naroda i narodnosti. Na putu za Jajce 25. novembra u Mrkonjić Gradu, Kecmanović Đedo, Čolaković i drugi prihvatiše Titov prijedlog da Bosna i Hercegovina treba biti ravnopravna šesta republika sa Srbijom, Hrvatskom, Slovenijom. Makedonijom i Crnom Gorom jer nije kako on reče: “NI SRPSKA NI HRVATSKA NITI MUSLIMANSKA, VEĆ JEDNAKO I SRPSKA I HRVATSKA I MUSLIMANSKA!!!”

U Jajcu 29. novembra 1943. godine upališe antifašisti u vihoru krvavog rata šest baklji, koje simbolizuju ravnopravnost šest republika i svih njenih naroda i narodnosti.

Mnogi su te baklje htjeli ugasiti u pola vijeka! Ali uvijek on, Josip Broz Tito, to nije dozvolio ni Rusima 1948. sa čuvenim njegovim “NE” i istom mjerom tako i Amerikancima, Britancima i svima sa zapada. Kao odgovor na njihove pokušaje stvorio je Pokret nesvrstanih i u svim tim zemljama slavljen je i danas više od svih. Titovom smrću počela je, u trajanju od deset godina, umirati i Jugoslavija, njegovo djelo. Uzaludni pokušaji prije svega Ante Markovića, Olimpijade u Sarajevu i nekih u Bosni i Hercegovini nisu urodili plodom. Svi smo skršeni dolaskom nacionalista i fašista na vlast u svim novonastalim državicama kao krhotinama Jugoslavije.

Uzaludna je bila i moja pjesma koju sam pjevao 1991. godine!

KAŽI MOJA JUGOSLAVIJO

Kaži moja Jugoslavijo
šta se s’nama dešava
gdje su tvoji sinovi
bez njih sve se riješava

Gdje ste svi vi sa Neretve
sa Sutjeske plahovite
gdje ste tiči sa Morače
sa Cetine i Morave

Gdje ste moji sa Grmeča
sa Igmana i Kozare
gdje ste hrabri s’ Kadinjače
Fruške Gore i Dinare

Sinovi vas vaši traže
da nam savjet mudar date
evo neki sada hoće
staru braću da zavade

Krv je za te mnoga data
od Srbina i Hrvata
Slovenca i Crnogorca
Makedonca Muslimana

Iz utrobe zemlje moje
kosti hrabrih meni zbore
dušmanima otpor dajte
bratsku pjesmu zapjevajte

OVA ZEMLJA BITI MORA
KAO S’TITOM ŠTO JE BILA
SRCE JOJ JE BOSNA MOJA
SVIMA DRAGA SVIMA MILA

Svima onima kojima je Jugoslavija na srcu
sretan-srećan Dan Republike