Jelena Topić napokon otkrila zašto je stajala na trgu u Prijedoru i šutjela

Povezani članci

• ODLAZAK TEATARSKE JUGOSLAVIJE
• Nedzad Bašić: Bosna između Putina, kralja Selmana i Trampa
• Jaspers među nama i kako zločinačka država pada na teret čitavom narodu
• Festival posvećen 120. godišnjici rođenja velikog pjesnika
• Vladimir Nazor o Titu: ‘Suđeno mu je da uđe u povjest našeg naroda’
• Izložba u Počitelju: Fikret Libovac, Mensud Kečo

Jelena Topić, djevojka koja je danima stajala na trgu u Prijedoru te privlačila pažnju ne samo bh. već regionalne i svjetske javnosti, konačno je progovorila. Nije stajala na trgu iz protesta ili zbog nesretne ljubavi, kako su mnogi nagađali, već je sve bio dio performansa “Glasno ćutanje”.

Performans “Glasno ćutanje” je autorski rad Jelene Topić, apsolventice Akademije umjetnosti u Banjoj Luci. Izveden je na prijedorskom gradskom trgu, ispred bivše robne kuće “Patrija” i virtuelno-posredno prezentovan preko Facebooka.

Performans, kao vidljiv akt u vremenu i prostoru, podrazumijevao je trosatno nepomično stajanje na postolju – staroj kutiji za drva, tokom 30 dana i uvijek u istom vremenskom okviru.

“Izveden je u kontinuitetu, bez obzira na meteorološke uslove ili situacijske faktore okoline. Tokom realizacije autorka nije davala nikakve zvanične ili nezvanične izjave za medije, niti je objašnjavala svoje motive članovima porodice, prijateljima ili kolegama. Mističnost koja je uslijedila zbog blokade pristupa informacijama nije imala za cilj misteriju, već je isključivo služila u svrhu uspješne realizacije projekta”, navedeno je u saopćenju objavljenom na stranici Glasno ćutanje.

Istaknuto je kako je to prvi projekt takog tipa javno izveden u gradu Prijedoru i da je nesumnjivo ostavio trag na imidž sredine koja je svojim socio-demografskim karakteristikama bila podložna stereotipnim kvalifikacijama.

“Jelena Topić, autor i izvođač performansa, koristila je sopstveno tijelo kao osnovno umjetničko sredstvo u prenošenju određenog koncepta – autorefleksije pojedinca, društva i medijske slike. Cilj je bio da ljudi u njoj, odnosno postavci performansa, kao u ogledalu spoznaju sebe, svoj odnos prema drugima i odnos prema stvarnosti unutar sredine u kojoj djeluju. Performans nije bio ‘umjetnost radi umjetnosti’, već osmišljen i realizovan socijalno angažovani projekat čija je ideja upravo društvena i personalna reakcija i refleksija. Ispisane poruke na postolju bile su njene lične refleksije prethodnih dana i unutrašnjih previranja i istovremeno su postajale okidač razmišljanja i polemika o određenim društvenim pojavama i distorzijama. Ipak, najjaču socijalnu notu performansu dali su upravo slučajni prolaznici, građani Prijedora, a kasnije i regionalna javnost. Novinari, sociolozi, blogeri i intelektualci tumačili su i obrazlagali performans govoreći u ime autorke, a pri tom jasno i nedvosmisleno izražavajući svoje stavove. Pitanja i odgovori o protestu ili revoltu, o umjetnosti ili ludosti, smjenjivali su se iz dana u dan. Koncept se razvijao u ono što su ljudi priželjkivali da bude, a Glasno ćutanje postajalo je socijalna buka čija je osnovna ideja bila da pojedinac, ali i društvo dokuče svoje misli i njihovim tumačenjem prepoznaju sebe i svoju okolinu”, navedeno je.

Nakon dvije sedmice izvođenja, performans je dobio zavidnu medijsku pažnju. Priču o “Živom kipu” i “Prijedorskoj ćutačici” objavili su svi mediji u BiH i regiji.

U saopćenju je navedeno da su se tokom Jeleninog performansa u medijima pojavljivali krivi navodi, odnosno da se pisalo kako ona štrajkuje, ali i krivi navodi o obrazovanju, socijalnom statusu i njenim motivima.

“Jedan od čestih, ne posebno bitnih komentara na društvenim mrežama i blogovima je bio da autorka isključivo želi da privuče pažnju. On je bitan jedino u kontekstu samog performansa kao oblika umjetničkog izraza. Autorka je performansom, između ostalog, željela da privuče pažnju, jer je javna vidljivost srž i suština ovog umjetničkog akta. Otuđenjem ili značajnom distancom od društva i sredine refleksiju bi bilo nemoguće izazvati, a samim tim čitav koncept ne bi imao smisao”, navedeno je.

Performans zajedno sa reakcijama prolaznika, elektronskim objavama i objavama u štampi, blog člancima i komentarima na mreži, digitalno je dokumentovan tokom jednomjesečnog trajanja i mjesec dana nakon njegovog završetka.

“Prikupljeni materijal poslužit će kao osnova za dokumentarni film i multumedijalnu izložbu autorke performansa Jelene Topić. Služit će i za izradu studije slučaja iz oblasti komunikologije, sa naglaskom na masovno neverbalno komuniciranje, saradniku na projektu Dejanu Dejanoviću. Dokumentarnim filmom i multimedijalnom izložbom autorka će, sa određene vremenske distance predstaviti refleksije i nuspojave izazvane realizacijom performansa. Sa druge strane, stručni komunikološki rad će analizirati performans kroz njegovo prisustvo i kretanje kroz medije, uticaj tog izvještavanja na javno mnjenje, odnosno zbog čega je performans anonimne djevojke iz provincijskog mjesta izazvao tako snažno i masovno komuniciranje i zbog čega upravo na taj način. Čitav proces će biti testiran kroz osnovne komunikološke teorije”, navedeno je u saopćenju.

Istaknuto je da performans “Glasno ćutanje” nije bio politički motivisan projekat, niti promocija bilo koje političke opcije ili ideje.

klix