Izložba skulptura Enesa Sivca u Zvonu

Povezani članci

• Građani Sarajeva digli glas protiv krvoprolića u Siriji: Spasite nedužne civile
• Semezdin Mehmedinović dobitnik nagrade Mirko Kovač za najbolji roman
• Dodikovo zveckanje oružjem: Nova vojska za novi genocid?
• Pratite program Hay Festivala Europa28 kojim se propituje budućnost Europe
• PREDSTAVA “BRAŠNO U VENAMA“ OTVARA SEPTEMBARSKI REPERTOAR SCENE MESS
• Ubijeni vojnici Oružanih snaga BiH Armin Salkić i Nedeljko Radić

Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti ”Zvono” sa zadovoljstvom najavljuje izložbu skulptura Enesa Sivca u Galeriji Zvono koja će biti otvorena u utorak, 23. februara u 21.00.

Uz skulpture i reljefe velikih formata, na postavci u Zvonu biće izložena i monumentalna skulptura Bicikliste, iz čuvenog ciklusa ovog vrsnog kipara.

Trenutna izlagačka dinamika Enesa Sivca u disproporciji je sa obimom i značajem njegovog umjetničkog opusa.

Mnogo prije ćete ga pronaći u majstorskoj radionici/livnici u predratnoj industrijskoj zoni Sarajeva već što ćete čuti kako želi ili namjerava izlagati vlastito djelo. U tom majstorskom hangaru nastaju monumentalne skulpture, restauriraju se postojeće i odlijeva u bronzi širok spektar narudžbi. Enes Sivac ima mnogo posla, zato što je neprikosnoven u vlastitoj umjetničkoj i zanatskoj oblasti i zato što je vrijedan i posvećen.

Prema vlastitom djelu ne pokazuje nikakvo divljenje, nerijetko prisutno kod drugih umjetnika. Njegovi art radovi pomiješani su u radionici sa onima iz narudžbe, a i jedni i drugi mogli bi se naći na izložbi, poput malih bokserskih rukavica/nagrada, koje čekaju svoje šampione.

Zahvaljujući ”Biciklisti na žici” postavljenim 1993. i izloženim snajperskoj vatri iznad Miljacke, rad Enesa Sivca postao je poznat i onima koji umjetnost ne prate.

U simboliku ratnog prkosa i poziciju Bicikliste, utkano je i autorsko-lično, prisutno i danas. Ponekad u kontekstu ukupnih bh.umjetničkih prilika i načina promocije umjetničkog rada, Enes Sivac djeluje poput tog lebdećeg Bicikliste, suvereno hodajući po žici.

”Skulptor ima toliko tehničkih i tehnoloških, materijalnih i zanatskih problema da je na veoma visokom stupnju ako može dalje prodirati u likovne, ili dublje u estetske probleme svoga rada. Usto, figura nikada ne može odzvoniti  u gipsu, ili plastici, ili poliesteru nego samo u bronzi, kamenu, staklu, drvetu ili nekom drugom sličnom materijalu. I obični materijali su u bosanskom zraku nedostupni, a kamoli pravi. I kada vajar kaže da radi u materijalu on uvijek pod tim podrazumijeva kamen, bronzu, bakar, drvo, staklo i da ne kažem srebro, ili zlato ili nešto slično. Da bi uistinu načinio skulpturu vajar mora misliti u materijalu a kako će misliti u materijalu kada u njemu ne radi? … Vajar uistinu mora biti inteligentan, ako ne zbog toga što je svaki put pred novim nepoznatim, nerješavanim tehničkim, tehnološkim i likovnim problemom, a ono zbog dijalektike samoga posla. Usto, vajarova greška ne može se skriti u dvije dimenzije kao slikareva, ona je uvijek opipljivo trodimenzionalna. Glupost od dva metra isklesana u kamenu od nekoliko hiljada kila i te kako je vidljiva”, napisao je u svom dnevniku iz maja 2003. za Sarajevske sveske vajar i pisac Nedžad Ibrišimović. Povod je bio njegov povratak skulpturi nakon desetogodišnje pauze. Pomoć u odlivanju njegovih Pegaza pružio mu je Enes Sivac.

Upravo ono što Ibrišimović navodi kao generalni predsulov za uspješno skulptorsko djelovanje, Enes Sivac posjeduje. Njegovi radovi itekako odzvone jer djeluje u materijalu kao što je bronza i posjeduje sve preduslove da njihova zaokruženost ne bude samo na zadovoljavanju tehničkih i tehnoloških kriterija. Estetska i likovna komponenta u Enesovim skulpturama visoko je iznad sposobnosti oblikovanja materijala u kojem rade rijetki.

O tome da aktulena epoha nije bila epoha isključivo minimalizma već u prvom redu neimaštine koju su nadvladali samo neki, jednog dana svjedočiće monumentalne skulpture Enesa Sivca.

Kristina Ljevak

O autoru:

Enes Sivac rođen 05.03.1966. godine u Sarajevu. Godine 1985. završio školu primjenjenih umjetnosti u Sarajevu. Iste godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu i diplomirao 1991. na Odsjeku kiparstva u klasi profesora Alije Kučukalića.

Izlagao na više skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i svijetu (Japan, SAD, Italija, Finska, Francuska, Slovenija, Njemačka, Hrvatska). Radio je između ostalog na restauraciji Šarene džamije u Travniku, Katedrale u Sarajevu, Medrese u Mostaru. Rad mu je uvršten u kolekciju ARS AEVI Sarajevo.

Donedavno je radio kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.