IZLOŽBA FOTOGRAFIJA “TEMPORARY PERMANENCE“ SUTRA OTVARA DVADESETI MODUL MEMORIJE

Povezani članci

• Doručak za prave patriote: Bošnjački sendvič sa malo više milerama
• SVIBANJSKA DILEMA: POBJEDA ILI PORAZ
• IZLET
• Stvarno zašto ne bi mogli imati tri imena?
• Sonja Biserko: Jugoslaviju se ne može izbrisati
• Počeo 4. Otvoreni univerzitet u Sarajevu

Izložba fotografija “Temporary Permanence“ belgijskog fotoreportera Davida Verberckta sutra će u 19 sati u Sarajevskom ratnom teatru otvoriti jubilarni dvadeseti Modul memorije. Fotografije zabilježene od marta do jula 2014. godine u mjestima Vanadzor, Spitak i Gyumri u sjevernoj Armeniji predstavljaju priču lokalnog stanovništa koje od snažnog zemljotresa 1988. godine živi u “domiksima“, naseljima metalnih kontejnera koja su trebala biti privremena. Svi zainteresovani izložbu će moći pogledati svakog dana do 9. maja u SARTR-u.

Naglašavajući činjenicu da je navedenim zemljotresom više od pola miliona ljudi ostalo bez krova nad glavom, autor David Verberckt istakao je kako izložbom želi ukazati na nemar ljudi prema ljudima i činjenicama kako ljudi žive u 21. stoljeću. “Ova privremena naselja razvila su se u stalna geta. Obnova je nekada davno polako počela, ali napreduje jako sporo, tako da nekoliko stotina porodica još uvijek živi u katastrofalnim uslovima. Ovi vrlo siromašni ljudi nisu u mogućnosti priuštiti da se presele u novosagrađene socijalne stanove i osuđeni su da ostanu u domiksima“, rekao je Verberckt i dodao da većina djece koja žive u domiksima nikad nisu upoznala drugačije stambene uvjete, a suočena su sa ozbiljnim zdravstvenim problemima zbog vrlo loše životne okoline, što ometa njihovo odrastanje, obrazovanje i budućnost.

Vrlo hladna u surovim kavkaskim zimama i nepodnošljivo topla u ljetnim mjesecima, ova privremena skloništa bila su jedva pogodna za življenje u razdoblju nakon zemljotresa, a danas, četvrt stoljeća kasnije, situacija je još gora. Većina domiksa nema toalete, tuševe i tekuću vodu, a samo povremeno imaju struju, što održavanje adekvatne higijene čini gotovo nemogućim. Domiksi su izrađeni od tankih limenih ploča i danas su uglavnom u poodmaklom stadiju propadanja.

David Verbeckt je belgijski fotorepoter rođen 1971. godine koji trenutno živi u Budimpešti. Svoje prve fotoreportaže uradio je u periodu od 1990. do 1993. godine kada je aktivno pratio revoluciju u Rumuniji i prvu palestinsku intifadu. Nakon ovih reportaža dvadeset godina je radio u Bosni i Hercegovini, Afganisatanu i Africi u humanitarnim organizacijama kao što su “Ljekari bez granica“ i organizacijama pri Evropskoj Uniji. Od 2013. godine ponovo se potpuno posvetio karijeri fotoreportera, a s ciljem pričanja priča malih ljudi koji se suočavaju sa raznim životnim problemima, kroz nekoliko projekata aktivno prati “Zamrznute sukobe“ u Kavkazu (Nagorno Karabah, Gruzija i Abhazija).