Iz neobjavljene zbirke poezije Zvjezdanim tragom

Povezani članci

• MEMENTO MORI: AKADEMIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI NJEGOVO JE ZADUŽBINSKO DJELO
• Tajna neuspjeha pisca Debelokurcovića
• Nagrada Stanislavi Staši Zajović
• BALKAN DANCE PROJECT VOL. 3
• ANTIFAŠISTIČKI UMJETNIČKI AKT!
• Promocija knjige „Maternji jezik“, autora Ahmeda Burića

BOBOVAC

U hrid se priča svila,
Priča o Bošnjanima Dobrim,
U hrid se legende i istine
Sušte utkale da ne presahnu,
Nikad da se ne zaborave.
O kraljevima bosanskim i
Kraljici Katarini, o dobu
Ponosa i prkosa bosanskog i
Hercegovačkog, od iskoni
Prkosa i ponosa što traje.
Bobovac šuti i tajne krije
O nama od jučer i danas,
Jer svi smo u bosansku i
Hercegovačku priču sviti.
Niz ove hridi cjelove domaji
Svojoj šaljemo tiho, tiho
Da kraljeve naše ne probudimo,
Cjelove za sve što ćute se
Bošnjanima Dobrim, baš dobrim!

U PROZORU OD POLJUBACA LANINIH

Zamaglila zima pute, okovala prozore i vrata.
Ni Snješko Lukin mirom ne ostaje, nove

Pahulje obezobličiti ga hoće i sve se u
Ledenicu golemu pretvara, uz paru što dah
Domeće prizoru ovom nevremena suštog.

Tek jedan prozor, vrišteći, drugačijim biva sav.
Prozor od nesna moga tkan, u snove vraćan, a
Ledan i on, samo drugačijim ledom stvaran. U
Prozoru od poljubaca Laninih, to se Lana
Sva u poljubac golemi pretvorena iščuđava

Kako ljubav tolikom biti može u doba neljubavi,
U doba neljudskih oranguntana što poljupce ištu.
U pamuku odnjihana, u ljuljašci snenoj
U poljubac se pretvara, a prozor maleni velikim
Postaje dok mi lik poljupcima u prozoru riše Lana.

PRVA OKULTNA IGRA

Iskradaju se Skiti i odlaze,
U portu crkve ulaze posljednji,
A prvi, već daleki i mislima
Našim, razvrat i opaku igru
Slute; daleka se svjetlost,
Sa horizonta pomjera nama
U susret ide i osvjetljava usnu
Sa koje čitam Psalme vatrene,
Čitam nemjerljivi zov posljednjih
Ptica, što su graktanjem nesreću
Slutile i umukle, zanavijek…

SNOVIĐENJE U TVRĐAVI

U  kam se sama bol urezala
Po svecu i đavolu bol se
Neprebolna širi i tijelo
Moje svo u bol se pretvara.
Podižem pogled i Sofokla
Snujem kako patnjom
Ophrvan suze iz duplji
Tiresijinih, gdje oči bile
Su, sakuplja u ogrlicu
Svu od nevida i gluhoće
Načinjenu u samoće
Tvrđavi, dok ljeskaju se
Prolozi za gromove nove,
Sam Sofoklo pogled uzdiže
Nebu nad tvrđavom i presahli
Vrisak šalje ne vjerujući da
Itko ruku spasa pružiti hoće.

                          Gradimir Gojer

Iz neobjavljene zbirke Zvjezdanim tragom