Intervju: Tanja Miletić Oručević o dokumentarnoj drami ‘SEDAM’

Povezani članci

• Obilježavanja 20 godina postojanja Centra za dramski odgoj
• Latinka Perović u Zagrebu
• Jovan Nikolaidis: O NARODU
• Što nakon presuda Ustavnoga suda – izvršavati ih ili se praviti da ne postoje?
• Štefica Galić: Slobodu su zamijenili mržnja i opći jad
• PREMIJERA DEČIJE PLESNE PREDSTAVE ZVEZDICA SPAVALICA

Osim što je članica bh. ansambla istaknutih žena koje će kao glumice-amaterke odigrati dokumentarnu dramu SEDAM u sklopu bh. turneje, Mostarka Tanja Miletić Oručević angažirana je i kao redateljica ove predstave. U dvostrukoj ulozi – na sceni i iza nje, Tanja se veoma dobro snalazi, a u subotu je, zajedno sa ostalim protagonisticama, odradila i probu na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.

Za Radiosarajevo.ba  Tanja kaže:

Radiosarajevo.ba: Kakvi su vaši utisci nakon subotnje probe, tri dana prije premijere?

Miletić Oručević:  Moram priznati da sam kao redateljica bh. izvedbe prijatno iznenađena glumačkim entuzijazmom članica ansambla. Sve učesnice su se u velikoj mjeri senzibilizirale sa svojim ulogama, a uprkos tome što se predstava, u pravilu, izvodi kroz scensko čitanje, uspjele smo postići dobar tempo. Priznajem da ni meni samoj nije baš svejedno to što sam na sceni. Iako je teatar moj poziv i ljubav već godinama, ovo je moja prva glumačka uloga nakon akademije.

Radiosarajevo.ba: Možete li nam približiti lik koji ćete igrati u drami SEDAM?

Miletić Oručević:  Osoba o kojoj ću čitati u scenskom čitanju drame SEDAM zove se Inez McCormack i nažalost više nije živa. Bila je sindikalistica i mirovna aktivistica iz Sjeverne Irske, prva žena na čelnom mjestu sindikata u toj zemlji. Inez Mc Cormack je u vrlo složenoj realnosti Sjeverne Irske bila nevjerovatno snažna i inspirativna borkinja za radnička prava, prevazilaženje napetosti između protestanata i katolika, te za ženska ljudska prava uopće. U siromaštvu, tradicionalnom patrijarhalnom društvu i stalnim međureligijskim nemirima položaj irske žene i radnice od šezdesetih godina, kad je Inez počela djelovati, bio je često nepodnošljiv. Ona je, spajajući klasnu borbu sa ženskom i mirovnom borbom zapravo bila model najprogresivnije struje feminizma.

Miletić Oručević:  Impresionirala me širina njenog političkog angažmana i dubina njenog pogleda na društvo i ženu u njemu. Također, njen put dozrijevanja do takvog angažmana je fascinantan. Rođena u skromnoj i tradicionalnoj protestantskoj porodici, Inez se vrlo mlada osamostalila i počela raditi kao socijalna radnica u zaraćenim kvartovima Belfasta. Tu se uključila u sindikat. No, tek kad je u Londonu upoznala svog budućeg supruga, katolika Vincenta Mc Cormacka, osnivača Radničke partije, shvatila je u kakvoj zemlji živi, punoj sukoba i netrpeljivosti, i tek tad se ozbiljno angažirala u politiku i mirovni proces. Osnovala je široku koaliciju snaga koje su se izborile za to da se jednakost, uključivanje i ljudska prava navedu kao dioGood Friday Agreement, koji je bio ključni korak u sjevernoirskom mirovnom procesu.

Blizak mi je proradnički i feministički angažman Inez McCormack, ali iz vlastite perspektive, osobe koja živi u poslijeratnoj BiH, pogotovo u Mostaru, još uvijek punom netrpeljivosti, posebno me se dojmio njen jasno politički profiliran i efikasan angažman na putu pomirenja i reintegracije sjevernoirskog društva.

Drama Sedam do sada je izvedena u 13 zemalja, a okupila je oko 20 hiljada ljudi, od Švedske do Afganistana. Ovaj dramski tekst na sceni je izvodilo preko 500 osoba, žena i muškaraca, uključujući nekoliko ministrica, članica Evropskog parlamenta, umjetnica, kao i višestruku dobitnicu nagrade Američke filmske akademije Oskar, Meryl Streep.

Radiosarajevo.ba:  Šta za vas znači učešće u projektu koji na ovakav način promovira žene liderke?

Miletić Oručević:  Mislim da je ovaj projekat značajan prije svega zbog toga što sadržaj drame skreće pažnju na masovnu rasprostranjenost nasilja prema ženama u svijetu i ogromnu različitost formi koje to nasilje preuzima. No, istovremeno i daje odgovor na to nasilje, upravo kroz dokumentarnu priču o sedam hrabrih i fantastičnih žena koje su se na svim kontinentima i u raznovrsnim sredinama – od zatucanog pakistanskog sela, preko irskih sindikata i ruskog SOS telefona za pomoć ženama do parlamenta Guatemale – oduprle nasilju i pokazale da je moguće uspješno se izboriti protiv njega, uvijek i svugdje.

Nijedna od žena o kojima govorimo u komadu nije liderica u kapitalističkom značenju, u kome su nas mediji navikli da koristimo tu riječ. Svaka od njih pripovijeda prije svega o ljudskim porivima i potrebama koje su ih nagnale da djeluju u svijetu: o siromaštvu iz koga su izrasle, o bezizlaznosti vjersko – kastinskog društva u kome žive, o osnovnim motivima za djelovanje kakvi su najobičnija ljudska suosjećajnost, solidarnost i netrpljenje nepravde.

Sve kolegice s kojima pripremamo ovo scensko čitanje u svome radu i svojoj okolini mnogo su puta obavezne da se odazovu istoj takvoj solidarnosti i borbi protiv nepravde, što one, svaka na svoj način, i čine. Sve su to veoma pametne i drage žene, i veliko je zadovoljstvo raditi s njima zajedno nešto ovakvo.

Radiosarajevo.ba: Vjerujete li u ženski aktivizam u BiH? Na koje sve načine on može biti ispoljen? 

Miletić Oručević:  Da, naravno da vjerujem u ženski aktivizam u BiH, jer sam dugi niz godina posmatračica i učesnica tog aktivizma. On preuzima različite oblike i djeluje u društvu na svim razinama. Nevjerojatan je ženski aktivizam na tzv. grassroot razini, i čak tvrdim da je zahvaljujući njemu Bosna i Hercegovina kako – tako preživjela poslijeratno razdoblje.

Vidjela sam toliko žena u selima bez struje koje su osnivale zadruge i svojom proizvodnjom prehranjivale obitelji, toliko žena koje su se u srednjim godinama fenomenalnom brzinom naučile engleski, rukovanje kompjuterom i projektni menadžment, toliko povratnica koje se hrabro bore za preživljavanje u ne baš naklonjenom okruženju…

Naravno, moje profesionalno polje djelovanja je umjetnost, i ženski umjetnički aktivizam kod nas ima sjajnih plodova, kao na primjerUdruženje Crvena, koje radi regionalne feminističke  izložbe. No, mislim da je aktivizam stvaran i uspješan samo ako se prostire zaista na svim nivoima društva, od centra za nelegalne emigrante do Parlamenta.

U našoj zemlji drama Sedam čitat će se od 5. do 7. novembra u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci. 

Radiosarajevo.ba: Šta je najvažnije za žene u BiH 

Miletić Oručević:  Obrazovanje je najvažnije za žene u Bosni i Hercegovini. Mi ne moramo „otkrivati toplu vodu”, već smo u svojoj relativno nedavnoj prošlosti imali iskustvo, u SFRJ, masovne emancipacije žena u sistemu koji im je nudio obrazovanje i zapošljavanje. Civilizacijski iskorak za žene iz zaostale, patrijarhalne zemlje, bio je nezapamćen.

Sad se, modelima retradicionalizacije uz podršku vjerskih tradicionalista i nacionalističkih modela obitelji i društva, dešavaju određeni koraci unatrag za (pogotovo mlade) žene u BiH. No, obrazovanje, pa onda i zapošljavanje su osnovni put ka samosvijesti žene, koje je oslobađa iz patrijarhalnog ropstva, a samim tim često i iz pozicije žrtve porodičnog i društvenog nasilja.

Miletić Oručević:  Ne bih navodila pojedinačnu osobu, ali postoji organizacija kojoj se divim dugo godina, a to je ženska organizacija Forma F  iz Mostara, koja je u međuvremenu inicirala i osnivanje fondacije Bosanskohercegovačka inicijativa žena na državnom nivou. Te moje prijateljice su za petnaestak godina, koliko ja poznajem njihov rad, djelovale na planu svih relevantnih problema žena koje su ustanovile u lokalnoj zajednici: obrazovanju i ekonomskom osnaživanju, ulozi žena u političkom životu, od kampanja za utvrđivanje obaveznih kvota političarki na listama i u tijelima vlasti, do stvaranja interpartijskih mreža i platformi za zagovaranje pitanja i zakona važnih za žene.

U njima se sigurno divim onome što ja mislim da bi pravi aktivizam morao biti; tih nekoliko mojih prijateljica su neumorne i sveprisutne na terenu u svim strukturama društva, uspijevaju djelovati sa suosjećanjem i solidarnošću sa svim ženama i svim ljudima, od prodate romske djevojčice do članice Parlamenta; neustrašive su pred moćnicima i vlastodršcima, a uvijek sposobne smisliti rješenje za problem žrtve, obespravljene, siromašne žene. Žao mi je što moje prijateljice iz Forme F više neće moći upoznati Inez McCormack, sigurna sam da bi se izvrsno razumjele i divno porazgovarale s njom.

Revolucionarna dokumentarna drama

Sedam je revolucionarna dokumentarna drama bazirana na intervjuima sa sedam aktivistkinja za prava žena iz svih dijelova svijeta, čije teške životne priče i borba predstavljaju nevjerovatan izvor inspiracije. Ovaj komad izvodi se širom svijeta, i to na način da ga čita lokalni ansambl sastavljen od sedam istaknutih aktivistkinja koje u tu svrhu, kao amaterske glumice, ostvaruju uloge protagonistica teksta. Drama je bazirana na pričama žena koje danas uživaju status simbola aktivizma: Ferida Azizi (Afganistan),Inez Mccormack (Sjeverna Irska), Marina Pisklakova-Parker (Rusija),Annabella de Leon (Gvatemala), Mukhtar Mai (Pakistan), Mu Sochua(Kambodža) i Hafsat Abiola (Nigerija).

Radiosarajevo.ba