I TRADICIJA I SUVREMENOST

Povezani članci

• “To se samo svici igraju”
• Dragiša Pejović tvrdi: Borac i Partizan su naštimali utakmicu
• O Dežulovićevom tekstu Jebo vas Vukovar i reakcijama na njega
• GOSTI
• Matja Stojanović:Srbija između EU i Rusije
• Međunarodna ekumenska izložba: “Теоdorine ikone” Mirjane Nikolić u Sarajevu

Ili o mišljenju draguljnog repertoara Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda

Ako bi se moglo govoriti o konstantama u artističkoj, poslovnoj i ukupnoj politici Jugoslovenskog dramskog pozorišta (JDP) iz Beograda, onda tu, prije svega treba istaći dvije komponente: odličnu repertoarnu politiku, kao prvu konstantu uspjeha JDP i odgovarajući tačne, precizne glumačke podjele, sa redateljskim pečatom, uistinu ponajboljih redatelja iz regiona, a ne samo iz Srbije!!!

Pogledavši u posljednje dvije godine ogroman dio produkcije ovog, po mnogo čemu, najznačajnijeg beogradskog teatra, došao sam do spoznaje da odmjerenost i gotovo apotekarska odvaganost repertoarnih brojeva računaju, prije svega, sa dva bitna elementa repertoarne politike: odnos prema najznačajnijim djelima svjetske i južnoslavenske klasike i srazmjerno, odnosno sukladno tomu, odnos prema suvremenoj, recentnoj drami, opet – ne samo iz Srbije!!!

Po mnogo čemu Jugoslovensko dramsko pozorište je možda i posljednji barjaktar u regionu, onoga što se zove jugoslavenska teatarska tradicija, fini preplet svih tradicija u književnosti, ali ne manje u glumačkom iskazu i scenskoj likovnosti!

Jugoslovensko dramsko pozorište nije do današnjeg dana promijenilo u formalnom, ali još značajnije ni u suštinskom pogledu prefiks: jugoslovensko!!!

Estetske parametre koje je Bojan Stupica sa svojim suradnicima uspostavio, vodeći računa upravo o prefiksu jugoslovensko, nastavili su da njeguju svi njegovi nasljednici na poziciji upravnika ove teatarske kuće!

Zato je danas temeljno dramaturško promišljanje repertoara Jugoslovenskog dramskog pozorišta samo primjer kontinuiteta jedne seriozne logike u kojoj i Andrić i Dostojevski, i Molijer i Pilandero, i Srbljanovićeva i Markovićeva, imaju jednaku težinu i jednak estetsko artistički značaj… I u izboru glumaca i redatelja današnje vrijeme se ne razlikuje od doba Bojana i njegovih beba!

Kontinuitet koji imponira i koji pokazuje kako treba da radi jedna ozbiljna kazališna kuća sa respektabilnom tradicijom.