HILANDAR BORKA MOČEVIĆA
Povezani članci
- Stvarna uloga crkve
- ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGE “GLUMAC JE…GLUMAC JE…GLUMAC“ ZIJAHA SOKOLOVIĆA
- Srđan Šušnica: Republika Srpska kao „avangarda“ rehabilitacije istorijskog fašizma i izgradnje novog etnofašizma postmoderne
- 55 godina rada Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH
- Satirična večer: Razlika između građana i raje?
- Halil Džananović: Bosna
Foto: mocevic-art
Zagledan u drevnost suvremenikovu
Borko Močević drevnost prepoznaje u tvoraštvu svome kao suvremenost.
Njegovi slikarski ukloni prema svetosnom i drevnom Hilandaru nemaju nikakvu naivnu jeftinoću religijske apologetike i poklonjenja crkvenim sadržajima uopće. Ništa ne dodajući drevnosti hilandarskih okomica, čuvajući temeljne oblike ovoga drevnog zdanja slikar osobnom snagom crtačkog poteza, a potom, gotovo ovlašnim bokorenjem karakterističnih mu boja ostvaruje likovni sklad. Tu posebno imponira vertikalitet čudesnoga visinskog strmoglava, dat prije svega jarkošću neke crvene boje kao traga ugrađenog znoja i krvi, e da bi se uspenje ovo i Bogu i ljudima drago uzgor postavilo, nebu u oblake propelo, a na hridi se stoljetno naselilo…
U ovom slikopisu, koji je i slika, ali i arhitektonička studija i dubinsko putovanje svjetovima psiholoških profila sviju onih koji su bili angažirani u gradnji Hilandara, ali i svih onih koji su godinama pohodili ovu arhitektonsku i crkvenu svetost čudesne, na stijeni srasle okamine.
Močevićev Hiladar je slika koja plijeni na svaki način. I svojom crtačkom raskošnošću i skladom pogođenih boja i čudesnom energijom nebesnosti, koju svakim svojim dijelom nosi…