HILANDAR BORKA MOČEVIĆA

Povezani članci

• FRLJIĆ I BLAŽEVIĆ DOMINISTRICI LEDERER: Jeste li glupi ili samo zli?
• Premijera Ilićeve predstave “Igra s mitom” u Zagrebu
• Nosiš pola moje tuge
• Opera ‘Bračna mjenica’ večeras pred zagrebačkom publikom u Klovićevim dvorima: Operna diva Lidija Horvat Dunjko proslavit će 25 godina umjetničkog rada
• Munib Delalić: Čuvar uspomena
• PROĐE AUGUST SREĆO MOJA

Foto: mocevic-art

Zagledan u drevnost suvremenikovu

Borko Močević drevnost prepoznaje u tvoraštvu svome kao suvremenost.

Njegovi slikarski ukloni prema svetosnom i drevnom Hilandaru nemaju nikakvu naivnu jeftinoću religijske apologetike i poklonjenja crkvenim sadržajima uopće. Ništa ne dodajući drevnosti hilandarskih okomica, čuvajući temeljne oblike ovoga drevnog zdanja slikar osobnom snagom crtačkog poteza, a potom, gotovo ovlašnim bokorenjem karakterističnih mu boja ostvaruje likovni sklad. Tu posebno imponira vertikalitet čudesnoga visinskog strmoglava, dat prije svega jarkošću neke crvene boje kao traga ugrađenog znoja i krvi, e da bi se uspenje ovo i Bogu i ljudima drago uzgor postavilo, nebu u oblake propelo, a na hridi se stoljetno naselilo…

U ovom slikopisu, koji je i slika, ali i arhitektonička studija i dubinsko putovanje svjetovima psiholoških profila sviju onih koji su bili angažirani u gradnji Hilandara, ali i svih onih koji su godinama pohodili ovu arhitektonsku i crkvenu svetost čudesne, na stijeni srasle okamine.

Močevićev Hiladar je slika koja plijeni na svaki način. I svojom crtačkom raskošnošću i skladom pogođenih boja i čudesnom energijom nebesnosti, koju svakim svojim dijelom nosi…