HEROJEVA MAJKA

Izdvajamo

• Zatim je majka, svečano i kradom, kad je ponoćna ura odzvonila, umjesto ikone stavila znamenje i besmrtnom se sinu poklonila.

Povezani članci

• Turbulentna vremena hrvatskog tjednika Feral Tribune
• Pismo pisca koje je oduševilo svijet: Ako su ratovi plemeniti, kako to da ih ne vode vođe koje su ih započele?
• Izložba fotografija Milomira Kovačevića Strašnog ‘Louvre noću’ u Sarajevu
• Biljana i Izet
• Hrana za ptice
• Slavoj Žižek: Ideologija je ograničenje ljudske sposobnosti da jasno i slobodno misli

U sali svečanoj, tiha kao tuga,
starica majka znamenje prima:
na odori crnoj, na majčinom srcu
nasmiješi se heroj na grudima.

I stara ruka, jedina na svijetu,
najtoplija ruka pod zvijezdama tu je,
spušta se na zlato, na mrtvog sina
da ga još jednom pomiluje.

’’O,sine dragi, radosti i tugo,
mamino desno i lijevo krilo
jesu li teške bosanske planine
i je li strašno na Sutjesci bilo?

Znam, rođeno moje, nevolje je bilo,
mjesto pjesme, smijeha, sve topovska jeka,
namjesto ležaja, kamen-svakom jednak…
pusta čeka moja šalica mlijeka.

Ej,djeco naša,ej, smioni ždrali,
odletjeli ste, ostavili ptice,
o vašem lijetu vezuć’ uspavanku,
dizaće majka mlade ždraloviće…’’.

Privija stara na grudi znamenje,
tu gori srce paloga junaka,
i ljulja kao nekad, kad je bio dijete,
prvoga bombaša iz trista bitaka.

Zatim je majka, svečano i kradom,
kad je ponoćna ura odzvonila,
umjesto ikone stavila znamenje
i besmrtnom se sinu poklonila.

Branko Ćopić