Halil Džananović: Pozdrav proljeću
Povezani članci
Foto: FLickr: David Edgerton
ZAPIS O CVIJETU
Opijen besmrtnošću
na vjetru se njiše
Ispupoljen iz nečije želje
il’ tek grješne misli
Zanesen sobom,
razmirisao se
s pogledom u nebo
beskrajno za zemlju vezan
Nesvjestan da će ga plod
koji u krunici zrije
oboriti s nogu na dno
Da još jednom
iznova proba
i ponovno umre
ZAPIS O ORAČU
Iza noćnih slivova, budan, ne iz straha
Već iz navike, drmusa plavi jezičak neba,
Željan da i ove zore među prvima voli.
Već smišlja jutro i duboke brazde,
Dok ih svojim znojem soli.
Kopa i rije Maternicu zemlje,
Oslobađa zarobljene kamičke,
Sikće na korov, pljune na rodnicu.
U vrijeme zvizdana,
Sklanja se pod divljakušu
Koju je sebi pripitomio.
Dok sjene progone jedna drugu
Pletu klupko,
Nagovješćuju rod. Mameći ga.
S večeri, u otpočinjanju
Između dva bliješteća poluluka,
Ponovo baca sjeme na plodne aleje,
Iz kojih će budući orači
Još jednom niknuti
I još jednom probati
Sebe da naprave.
Halil Džananović