Halil Džananović: Pozdrav proljeću

Povezani članci

• Božica Jelušić: EPIGRAM O BOŽOČOVJEKU
• Pobjeda aktivista: Otvoren Zemaljski muzej
• Koncert zvijezde sevdaha Alme Subašić i prijatelja u petak u Mostaru
• O subverzivnosti “Berača željeza”
• Titovi dani u Fažani
• Otvaranje grupne izložbe radova članova Udruženja likovnih umjetnika „Format“

Foto: FLickr: David Edgerton

ZAPIS O CVIJETU

Opijen besmrtnošću
na vjetru se njiše

Ispupoljen iz nečije želje
il’ tek grješne misli

Zanesen sobom,
razmirisao se
s pogledom u nebo
beskrajno za zemlju vezan

Nesvjestan da će ga plod
koji u krunici zrije
oboriti s nogu na dno

Da još jednom
iznova proba
i ponovno umre

ZAPIS O ORAČU

Iza noćnih slivova, budan, ne iz straha
Već iz navike, drmusa plavi jezičak neba,
Željan da i ove zore među prvima voli.
Već smišlja jutro i duboke brazde,
Dok ih svojim znojem soli.
Kopa i rije Maternicu zemlje,
Oslobađa zarobljene kamičke,
Sikće na korov, pljune na rodnicu.
U vrijeme zvizdana,
Sklanja se pod divljakušu
Koju je sebi pripitomio.
Dok sjene progone jedna drugu
Pletu klupko,
Nagovješćuju rod. Mameći ga.
S večeri, u otpočinjanju
Između dva bliješteća poluluka,
Ponovo baca sjeme na plodne aleje,
Iz kojih će budući orači
Još jednom niknuti
I još jednom probati
Sebe da naprave.

Halil Džananović