Ferid Muhić: U gostima kod Amira Brke

Povezani članci

• Fra Petar Jeleč: Laži Jure Krište
• OSJEĆAJ ZA TUĐE
• Vojislav Vujanović: “Orgijastički kolorit čovjekove povijesti“
• Novinarstvo u doba kad se argumenti obaraju šakama
• Standard građana BiH kao pedesetih godina
• In memoriam: PODSJEĆANJE NA JEDNO REMEK–DJELO NADE ĐUREVSKE

Ko god cijeni kulturnu povijest Bosne, cijenit će je još više kada pročita ono što je o toj povijesti napisao Amir Brka; ko god ima visoko mišljenje o vrijednosti bosanskohercegovačke književnosti i poezije – kada pročita bilo koju knjigu poezije Amira Brke – dobit će još više dokaza u prilog takvog mišljenja…

– Kod Amira možemo kad god hoćete, rekao mi je da Vas on čeka od 8 ujutro nadalje, do promocije u 19 sati, ali da Vama prepustim vrijeme posjete… – videći da istresam pepeo iz svoje lule, odgovori Salih Ahmić na moje neizgovoreno pitanje.

Odugovlačio sam, znajući da Amir Brka, direktor Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju, kao i svi direktori sličnih ustanova, tokom cijelog dana ima posla preko glave, posebno u prvom dijelu radnog dana. Sada je već bilo oko 11 sati prije podne. Uz sve ostalo o čemu smo razgovarali tokom prijatne i sigurne vožnje od Zagreba do Tešnja, već sam se uvjerio da Salih Ahmić, inače zaposlen u istom Centru, odlično poznaje i oscilacije u intenzitetu obaveza sa kojima se svakog radnog dana suočava direktor. Dopalo mi se što je rekao Amir, a ne direktor – bez prizvuka familijarnosti, i sa pravom dozom srdačnosti prema meni. Učinilo mi se da Salih ovim prijedlogom diskretnom ljubaznošću sugeriše da je trenutak za posjetu.

Uz to, već smo bili završili naš kasni i veoma ukusni doručak u lijepom ambijentu restorana Ukus. Od prvog, sasvim kratkog susreta prije par godina, poželio sam da bolje upoznam Amira Brku – autora brojnih poetskih knjiga koje bih mirne doše nazvao antologijskim. Sresti uživo pjesnika tog formata jeste privilegija za svakog čovjeka, a posebno za znalce i ljubitelje poezije; takav pjesnik ponos je svoga zavičaja i blagoslov za svaku sredinu u kojoj živi!

O njemu sam znao sve što je važno za njegov profesionalni autorski, pjesnički profil. O njemu sam znao, ali nisam znao njega; znao sam pjesme, evo prilike da upoznam i pjesnika! Za čovjeka koji, kao ja, smatra da je prava odgonetka poezije pjesnik, a ne knjiga! – ovaj susret i ova posjeta Amiru, postali su događaj od posebne važnosti! Iz moje perspektive, pjesme su trunje, zlatna piljevina okrunjena sa zlatnog grumena koji predstavlja čovjek – pjesnik! To zlatno trunje blista na dnu sita kroz koje su Amirovu poeziju prosijali mnogi vodeći književni kritičari. Valja istaći da su autori kakvi su Vojislav Vujanović (Kozmologija riječi: Poliptih o pjesniku Amiru Brki) i dr. Enver Kazaz (Jezik negativne ontolgije: Poetički okvir književnog opusa Amira Brke) iskovali od tog istog zlata pravu riznicu književnog nakita neprolazne vrijednosti.

Doprinos Amira Brke kulturi i posebno književnosti, koliko god bio nemjerljiv i, kao i sva istinska umjetnost, po svojoj suštini prostorno neograničen i transtemporalan, potvrdio se i njegovim konkretnim angažmanom u sferi društvene afirmacije književnosti Bosne i Hercegovine. Pjesnik Amir Brka, s kojim me je već za desetak minuta očekivao susret, bio je i predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine u periodu 2010-2014. godine; glavni je urednik eminetnog časopisa Diwan, renomiranog na cijelom prostoru Balkana; član je redakcije Godišnjaka Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”; uz to, dobitnik je dvocifrenog broja značajnih nagrada i priznanja. Njegova poezija uvrštena je u najznačajnije antologije i panorame savremene bosanskohercegovačke književnosti, dok je veliki broj pjesama ovog autora preveden na njemački, slovenski, engleski, poljski, rumunski i bugarski jezik, u ciklusima i kao separatna izdanja.

Sa ove tajne nazvane pjesnik Amir Brka – okrunjeno je do sada preko trideset autorskih knjiga, od kojih čak jedanaest izuzetno značajnih, sistematski realizovanih monografija iz kulturne historije (posebno su vrijedne studije iz do sada praktično neistražene i potpuno nesistematizovane kulturne prošlosti Tešnja). Snaga i autentičnost poetskog izraza Amira Brke prevladala je čak i praktično neizbježnu surevnjivost i uzdržanost kritičara, posebno naglašenu kada se javno deklarišu o vrijednostima književnog i pjesničkog opusa autora izvan njihovih (kritičarskih) matičnih jezičkih i kulturnih sredina. Istinski presedan u praksi književne kritike i zvjezdani trenutak njene nepristrasnosti predstavlja ocjena da je “Amir Brka najveći živi pisac bosanskog, srpskog i hrvatskog govornog područja!” – superlativ koji su za Amira Brku jednodušno rezervisali Ljiljana Šop, Ivan Lovrenović i Enver Kazaz na promociji Amirove poeme Tačka.

Kroz svaki trenutak ove nezaboravne posjete Tešnju i jednodnevnog druženja sa Amirom razmišljao sam o tome da ljudski um nije (ili, barem, da ne mora biti) nikakava isposnička ćelija nego središte srdačne gostoljubivosti i komunikatvnosti koja zrači. Svi njegovi postupci, svaka rečenica – potvrđivali su ne samo njegovu komunikativnost i uvažavanje sagovornika nego su demonstrirali netačnost rasprostranjenog stereotipa da su veliki umjetnici nužno nepristučni, introvertni osobenjaci.

Tokom cijele ove posjete, uvjerio sam se, što bi se reklo – in vivo! – da su prisnost i spontanost, plemeniti karakter i uljudnost kvaliteti bez kojih nikakav talenat ni učenost ne mogu pretvoriti čovjeka u paradigmu “viteza umjetnika”, ideal koji je inspirisao generacije filozofa i pjesnika, a koji na najbolji način autentično epitomizira upravo Amir Brka. Uvjerio sam se da onaj koji pročita njegovu poeziju može, ako ushtjedne, internalizirati dio tih ljudskih kvaliteta koje njegova poezija štedro daruje i transmitira, kao što plemenit domaćin omogućava da njegov posjetilac može postati više nego gost kuće; ako htjedne – može postati pravi prijatelj. A upravo to je meni omogućio domaćin ovoga divnog grada Tešnja i sjajne institucije Centra za kulturu i obrazovanje, veliki pjesnik Amir Brka!

Ko god cijeni kulturnu povijest Bosne, cijenit će je još više kada pročita ono što je o toj povijesti napisao Amir Brka; ko god ima visoko mišljenje o vrijednosti bosanskohercegovačke književnosti i poezije – kada pročita bilo koju knjigu poezije Amira Brke – dobit će još više dokaza u prilog takvog mišljenja; ko god voli Bosnu i Bošnjake, kada upozna plemeniti karakter, lucidni duh, erudiciju i srdačnost Amira Brke – zavoljet će Bosnu i Bošnjake još više.

U gostima kod Amira shvatio sam puni smisao prekrasnog stiha japanskog pjesnika Kobayashi Issa: 

U hladu procvale trešnje
Ne postoji nešto
Što se zove stranac.

Taj dan u gostima kod Amira proveo sam u hladu upravo te čarobne razbeharane trešnje – u kojem niko nije bio stranac! Takvu gostoljubivost, u kojoj niko nije stranac, može pružiti samo čovjek koji je ljubazan bez snishodljivosti; iskren bez zajedljivosti; suveren u svom integritetu bez arogancije, ukratko: čovjek kakav je pjesnik Amir Brka.